Vatikanski kruh sa sedam kora

26.07.2017.

Piše: Vesna Grgić

Ponukana brojnim napisima o povelikoj privatnoj imovini našeg uzoritog kardinala Josipa Bozanića koja se navodno broji u milijunima, moram se zapitati:
Da li je tih 25 milijuna kuna koje Bozanić navodno posjeduje doista novac za crkvene potrebe dobiven od darova isključivo u inozemstvu i koliko to Hrvata, poreznih obveznika, doista vjeruje da se sveta Katolička crkva pa i sam Bozanić ne praćakaju u zlatnom bazenu baš zahvaljujući njima?
Napose, nije li se još davnih dana naš prvi predsjednik Franjo Tuđman pobrinuo da bude baš tako?

Pod krinkom vjekovne predanosti katoličanstvu i odanosti Katoličkoj crkvi, predsjednik Tuđman je ratificiranjem Vatikanskih ugovora poprilično olakšao bezdušno i beskrupulozno pražnjenje džepova baš svih građana – poreznih obveznika u Hrvatskoj. Svih poreznih obveznika – htjeli oni to ili ne. Za potrebe dušebrižničkog promicanja općeg dobra predsjednik Tuđman je Crkvi zapravo otvorio samoposlugu u kojoj je poslovođa, prodavač i blagajnik Sveta Stolica.
Iako sva godišnja izdavanja iz Državnog proračuna namijenjena Crkvi nisu baš „transparentna“, može se okvirno navesti samo (javnosti) poznati dio:

280 milijuna kuna za plaće klera, za karitativnu djelatnost, i obrazovanje svećenika.
260 milijuna kuna za plaće vjeroučitelja u osnovnim i srednjim školama.
270 milijuna kuna financira se Katolički bogoslovni fakultet i njegovi područni studiji te instituti.
Cca 60 milijuna kuna za zaštitu crkvi koje su spomenik kulture.
11 milijuna kuna Vojnom ordinarijatu – za plaće i materijalne rashode.
3,5 milijuna kuna na dušebrižništvo u Ministarstvu unutarnjih poslova.
1,3 milijuna za mise u bolnicama i domovima socijalne skrbi…
Plus nepoznati iznos koji odlazi u BiH za zbrinjavanje klera, obnavljanje sakralnih objekata, izgradnja staračkih domova za potrebe svećenika u BiH…

I, da apsurd bude veći i crkvena karitativna djelatnost je u potpunosti pokrivena izdavanjima.iz Državnog proračuna RH.
Pojednostavljeno, to znači da sami sebi uplaćujemo i (preko milosrdne Crkve) isplaćujemo milostinju!!

Dakle, Crkva godišnje prima najmanje 800 milijuna kuna iz proračuna RH, a uz to i oslobođena plaćanja poreza na sve milodare – krštenja, vjenčanja, krizme, sprovode, blagoslove kuća. Crkva nije obavezna podnositi javne izvještaje o svom financijskom djelovanju. Prima naš novac iz proračuna, a nikome ne podnosi financijsko izvješće kako se i na koji način ti novci troše.
I to nije sve! Onaj najveći dio kolača koji se od javnosti jako dobro skriva, odnosi se na otplatu vrijednosti svih onih nekretnina koje su Crkvi bile oduzete u bivšem sistemu, a Hrvatska ih nije u mogućnosti vratiti.
I laiku bi trebalo biti jasno da bi se tu već moglo računati u milijardama!

U svoj svojoj snishodljivosti Tuđman je sintagmu „dobro je činiti dobro“ shvatio više nego doslovno – učinio je Crkvi zaista dobro. No, što je učinio Hrvatskoj?

I zato, ne bi li bilo bolje da manje energije i vremena trošimo u naklapanjima koliko to uzoriti kardinal Bozanić ima na svom osobnom računu, već da tu energiju uložimo u pronalaženje odgovora na pitanje – koliko ćemo još dugo zatvarati oči pred poražavajućom činjenicom da smo mu mi to sami, bez i jednog slova prosvijeda, dali!?

Vatikanski kruh sa sedam kora

Podijelite:

“Imamo je!”

01.07.2017.

Vesna Grgić:

Ima li u glavama mojih dojučerašnjih suboraca /veterana/branitelja iz Domovinskog rata još imalo sjećanja na žrtvu koju smo podnijeli (i ne samo mi) braneći svaku grudu Lijepe Naše?
Jesu li moji časni suborci u dubini svog srca još uvijek ponosni na Tuđmanov slavodobitni poklik “Imamo je!” ?
Što smo to branili? Za što smo se to borili??!!
Što to za Boga miloga imamo??!!
Lijepo je zalagati se za očuvanje digniteta Domoviskog rata, invalida i branitelja, no što je sa dignitetom SVIH građana naše rasprodane i opustošene Hrvatske?
Prihvatiti u tišini ovaj skandalozni Zakon o koncesijama ne znači ništa drugo do izložiti se opravdanoj osudi naše djece, sad već i unuka, ne samo za najjadniji kukavičluk, već i izdaju!
Jeste li spremni, moji časni suborci i heroji, opet i iznova okrenuti glavu, progutati takvo poniženje i ne osjetiti ni natruhu stida?
Ja nisam!!

Izdajice u Saboru prodale otoke

Podijelite: