Zima, zima – e, pa šta je…

6. rujna 2018.

Šokantna je i zastrašujuća spoznaja da će se mnoge obitelji ove zime doslovno smrzavati, jer donedavno najjeftinije i najpristupačnije grijače gorivo na ovim prostorima iz dana u dan doslovno nestaje!

Ogrjevnog drva nema, a pogubna je činjenica da ga  za mnoge neće ni biti! Naša mudra, premudra i nezasitna  vlast odlučila je pod nazivom “zelenog” strateškog projekta satrti i posljednje drvo, panj, iver i grančicu  ne bi li strani investitori od naših šuma proizveli struju koju onda mi, naravno,  od njih otkupljujemo po suludim cijenama. Netko bi rekao – nemoguće! pa gdje bi oni… Ali, unatoč svim pokušajima vladajućih da sav taj mutljag (čitaj:grabež) pometu pod tepih, društvene se mreže polako popunjavaju paničnim porukama i pitanjima tipa: zna li itko gdje ima drva za kupiti, zna li tko što se uopće događa, dolazi zima, a drva nema..!? Do sada pažljivo prešućivana no, malo po malo, na dnevnom se svjetlu ukazuje sva tragedija naše poslijeratne megalomansko pljačkaške ekonomske politike, vođene beskrupuloznim opsjenarima, u maniri  najpoznatijih svjetskih mafijaša – otmi, uništi, rasprodaj, natrpaj džepove i bježi.

U nastavku donosimo samo djelić transkripata četrdesetminutnog razgovora sa našim neimenovanim izvorom, simpatizerom Zelenog odreda, čovjekom iz „struke“ koji nam malo po malo otkriva stvarne, katastrofalne razmjere, ali i dobro skrivane razloge brutalnog uništavanja još valjda jedinog blaga koji nam je preostao – šuma.

(Tekst je prenesen izvorno, bez uređivanja)

„Ja sam vam tu u…….kraj…… par godina imam  firmu koja se bavi drvom i  već sam prilično u tome i nekak mi čisto žao dođe kad zapravo i ne znate pozadinu cijele priče koja je još i gora nego što vi pretpostavljate, a dubokog sam uvjerenja da treba nešto, upravo pokušavam i ja, ali i drugi ljudi poduzimaju, jer ono što se događa ja bi se i usudio nazvati veleizdajom ili rasprodajom zadnjeg resursa koji još postoji… a ovo kaj vi sad primjećujete zašto se toliko devastira, zašto se to radi je iz sljedećeg razloga, ne sad u ovaj zadnji mandat u ovih četiri godine, nego prije osam godina, mislim da je to bio mandat još…još gospođe Kosor. Tad vam je RH potpisala međunarodne ugovore sa Nijemcima, većinom, kojima im je garantirala da ako izgrade kogeneracije koje koriste drvo za proizvodnju el. energije da će tu energiju otkupiti i da će osigurati sirovinu.

Znači stranci vam imaju ugovore za isporuku koji su međunarodno i pravno obvezujući i koji će naravno tražiti zaštitu svoje investicije. Zašto su oni to potpisali, da li zbog pritiska Njemačke koja je u te elektrane prodala svoju staru Siemensovu tehnologiju, da li zbog toga što je netko dobio proviziju, ne znam. To stvarno ne znam, no ugovori stvarno postoje. Do sad je bilo sve u redu dok te elektrane, odnosno kogeneracije nisu počele radit. Međutim, sad jedna po jedna, već ih je jedanaest u pogonu, a sve skupa su potpisali za jedno četrdesetak… već je polovina njih zaživjelo, a troše više no što cijela Hrvatska ima prirast…više no što se može nasjeći i isporučiti.

Kogeneracija osim ugovora za sirovinu imaju ugovor sa HROTEom (Hrvatski operator tržišta energije, op.a), to je državna agencija koja mora otkupiti tu njihovu električnu energiju po povlaštenoj cijeni. Znači, to kad proizvodite el energiju od drva, to nije profitabilno. Skupi ste. Onda, u tom slučaju, znači, državna agencija tu struju otkupljuje, a razliku, to što je tu skuplje, plaćamo mi… na onim uplatnicama za el. energiju gdje vam piše: energija iz obnovljivih izvora. Znači, pod neku dobru priču zelene energije, bio energije iz obnovljivih izvora progurane su investicije za četrdesetak kogeneracija. Strana tehnologija, strani vlasnici…

Kogeneracija svugdje u svijetu ima smisla i rade se i jeste zelena energija kad ona za svoju proizvodnju koristi bio otpad. To je, znači, ona granjevina u šumi, to su oni refili koji ostaju u nekoj proizvodnji, to je, znači, ona trava sa autoputa…razumijete? Znači, to je korisno u tom slučaju i to se vani radi tako da za proizvodnju struje koristite otpad, jel tako? Međutim, kod nas se sijeku stabla! Kod nas se ne koristi otpad i šumski otpad nego se sijeku stabla u ovoj količini… posljedica toga i posljedica je devastacija šume, ova koja je ovakva kakvu sad vidite. Ta sirovina ne ide hrvatskim prerađivačima, hrvatskom stanovništvu…ne znam jeste primijetili nitko ne može nabavit drva za ogrjev u Hrvatskoj…to ne ide za domaće stanovništvo. Vi kao građanin nemate nikakve koristi od te sječe. Ne možete kupit drvo za ogrjev. Ne možete kod mene, ja inače proizvodim drvo za ogrjev…znači, ne možete ga kupit kod mene jer ja nemam sirovina dovoljno…ne možete ga kupit…građani ne mogu kupit, domaća poduzeća ne mogu kupit, ide u kogeneracije il ide u dugačkom (trupcima, op.a.) vani, Fantoniju (talijanski proizvođač namještaja, op.a.), Slovencima, cijela Ljubljana se grije na drva…dakle, to je pozadina priče zašto ova bjesomučna sječa…

… zapravo investitori u te kogeneracije svi su stranci. Teško je saznat tko je stvarni vlasnik, Njemačka je definitivno imala interes i definitivno se radi o Siemensovoj tehnologiji. To je sve u tome, oni su zaradili beskonačno, uz tehnologiju im prodaju i struju koju im država plaća skupo i sigurno im plaća. Oni su investirali u nešto gdje nemreju propast, oni su potpisali da će država Hrvatska uvijek to sve od njih otkupiti. Bez obzira kaj je cijena iznad tržišne, a cijena je iznad tržišne jer je struju skupo proizvodit od drva. Dakle, i tu razliku plaćaju hrvatski građani…

Još ću vam jednu… pogledajte katastarske planove, znači, tih dijelova Banovine, pogledajte dolje u Lici. Nakon Oluje, znači, Srbi su, znači isto srpska sela, ljudi su imali po 4-5 tisuća kvadrata šume, jel, zajednice su bile…znači, Katastar i Gruntovnica je spaljena, a sve ono što je bilo srpsko se uknjižilo na Republika Hrvatska u Katastru. Na način takav da ko je imao dokumente, imao Katastar i vadio papire i kako je imao dokaz da je vlasnik tome, taj je ostao… znači, a naravno ti ljudi nit su dovoljno pametni, nit to znaju ni mogu, oni bi svi trebali isto tako tužiti, imat svjedoke da je to njihovo vlasništvo. Nije problem kad su oni već otišli i kad je to tako, međutim, Republika Hrvatska je trebala tražiti od tih ljudi da to prodaju, mi bi ko hrvatske firme ili Hrvatske šume to kupili. Znači u ovom momentu takvih je priča kolko hoćete…“

Na osnovu navedenog riječ veleizdaja više i ne zvuči tako strano, zar ne?

Vidrin Zeleni odred krenuo je vrlo odlučno  smjerom razotkrivanja kriminalne devastacije i prekomjerne sječe šuma diljem Lijepe Naše i, iako u Hrvatskim šumama tvrde da je sve po zakonu, gotovo idila, bolje ne može, mnoge je od nas preplavila sumnja, a onda i odlučnost da istjeramo na tanak led sve one koji su mislili  da je topla peć zimi privilegija samo odabranima. “Njima”, ne i nama. Neće moći. Sad je dosta!

Podijelite:
0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *