Branitelji, gdje ste bili 2018.?
17.01.2018.
Jutros u 10 sati iz male trošne kuće u Biogradu na moru iz državnog stana izbačena je obitelj hrvatskog branitelja Tihomira Đurđevića. Tihomir i supruga Ivanka žive u stanu u toj kućici posljednjih 12 godina, od kada su s četvero djece doselili iz Nove Gradiške u potrazi za boljim životom, većinu vremena živeći ne rubu egzistencije. Sada ih iz stana deložira najmodavac Neven Savić, koji nije njegov vlasnik pa je i ugovor na temelju kojeg ih se deložiralo zakonski vrlo upitan, jer je stan u vlasništvu Republike Hrvatske i on ga nije mogao niti legalno iznajmiti. Stav udruge “Vidra” je da su su razne braniteljske udruge sramotno podbacile i izbjegle zaštititi suborca u teškoj nevolji.
Kada malo popratimo razne događaje na hrvatskoj političkoj sceni nužno se postavlja pitanje uloge različitih braniteljskih udruga, koordinacija i raznih drugih tijela sastavljenih od bivših vojnika. Čini se da je i država nekom majka, a nekom maćeha jer se ne ponaša prema svim ljudima podjednako, tako da se uvijek nađe sredstava za branitelje iz susjedne BiH, a nikada za branitelje iz Hrvatske koji su se našli u teškim financijskim problemima. Nominalno tek 6% od ukupne braniteljske populacije živi na teret proračuna, no pitanje je koji je motiv i funkcija braniteljskih udruga koje će radije metodama vrlo grubog pritiska utjecati na događaje i teme koje ih se ne bi trebale ticati, poput uređivanja filmskog, televizijskog i kazališnog repertoara te sotoniziranja političkih neistomišjenika, nego što će pomoći suborcu u raljama birokracije koji s obitelji živi životom kakvim branitelj i pošten čovjek ne bi smio živjeti u zemlji za koju se borio.
Podsjetimo se, branitelja je nešto više od 500.000, a svima nam je jasno, budući da je po prestanku ratnih operacija branitelja bilo oko 200.000 da ih je, po svakoj računici, oko 300.000 lažno, dakle više je lažnih, nego pravih, što je javna tajna. S druge strane, u bijedi i neimaštini žive isključivo pravi branitelji i njihove obitelji, napušteni od svih, bez posla i prepušteni posve neizvjesnoj sudbini. Za te ljude nitko ne brine, jer su većinom politički umjereni i nisu na liniji tvrde desnice, za razliku od svih onih koji će se uvijek rado skupiti u bučnu gomilu i odrađivati nečiju narudžbu, poput “spontanog” okupljanja u parku na Savici, gdje su “branitelji” i branitelji djeci sramotno prijetili nasiljem. Ti i takvi branitelji na svojim skupovima nikad ne traže posao, još nije zabilježen takav neki slučaj, pa je za pretpostaviti da su financijski zbrinuti, no ponovno se pojavljuje pitanje njihove uloge u društvu.
Branitelji koji su sudjelovali u obrani i stvaranju Hrvatske trebali bi biti poluga napretka u RH, a ne isključivo instrument pritiska jedne političke opcije. Pa s pravom pitamo te ljude: gdje ste bili kada ste stvarno bili potrebni? Danas, 2018.?
Leave a Reply
Want to join the discussion?Feel free to contribute!