Kako preživjeti 2018?
03.01.2018.
Piše: Vanja Spirin
Ovih dana slučajno sam napravio veliku grešku, a to je raspravljanje s desnim ekstremistom. Počelo je kao što inače počinje, sitnim neslaganjem, a završilo je kako uvijek završava, klevetama, vrijeđanjem i prijetnjama. Na kraju sam blokirao tu spodobu, samo da više nemam veze s izljevima njegove psihopatske mržnje. Naravno da je čovjek na Facebooku imao lažni profil, ali predstavljao se kao vukovarski branitelj, koji će svima nama “komunistima”, “jugoslavenima” i “četnicima” bez milosti presuditi.
Što je u tome svemu problem, osim što se opet govori o nekažnjenom govoru mržnje? Svi zapravo znamo u čemu je problem, jer kao što besposlen pop jariće krsti i sije mržnju s oltara, tako i uhljebljen “domoljub” ne radi ništa društveno korisno, nego također sije mržnju i prijeti normalnim ljudima.
Zanimljivo je da jedan od takvih likova, zloglasni vjeroučitelj Bagarić, na kraju neće odgovarati za sramotnu zloupotrebu službenog položaja i u svim normalnim zemljama zabranjen govor mržnje, zato jer se roditelji BOJE za svoju djecu i za sebe same. Jer, u ovoj vlasti sazdanoj po principu kriminalne organizacije puno je veći grijeh ukazati na nezakonitost i svinjariju, nego istu napraviti. Dakle, čovjek koji bi Zagrepčanima i Riječanima (tzv. komunistima) nabijao glave na kolce i onda Zagreb i Rijeku potom osvajao i naseljavao nekim pravovjernim fašistima, e taj čovjek je nestaško, kojem sadašnja vlast s osmjehom na licu malo zamjera da se malo zaigrao. Njih ne smeta da se pola naroda boji tih i takvih ljudi.
Prošla je godina bila puna skandala, u kojim su evidentno krivi ljudi izbjegli ruci pravde. Jer takva jer naša zemlja, nepravedna. Ukoliko se slučajno opljačkani narod pobuni ima se i limuzine sa strojnicama, a uvijek spremni vojnohuntaški plaćenici samo čekaju kada će ih netko pozvati da malo obračunaju s neistomišljenicima, jer sama činjenica da ne misle isto kao oni čini ih izdajnicima, a time i neprijateljima. Neki ljudi to trpe u očaju, a neki bježe glavom bez obzira od tog užasa. Dakle, ovo što sam opisao je tek dio naše stvarnosti i nije distopija, nego naša svakodnevica.
Takva je bila prošla godina. Mračna, beznadna, nepravedna. Hoćemo li dopustiti da i ova nova bude takva ili još gora? Ne bi smjeli, jer će u našoj zemlji, za koju smo se krvavo borili, običnom čovjeku koji samo želi u miru živjeti i raditi, život postati posve nepodnošljiv. Zbog toga: LJUDI, PROBUDITE SE! OTPOR! Dakle, samo hrabro i glasno, da vide da postoje i neki drugi građani Hrvatske. I još jedna stvar: ako želimo živjeti u europskoj zemlji, a ne balkanskoj kriminalnoj kaljuži, morat ćemo svi iskoristiti sva moguća sredstva demokracije da se stvari dovedu u kakav-takav red. I svatko od nas mora nekog neglasača odvesti na pravi put i potaknuti ga da prihvati odgovornost za svoj život i živote svojih sugrađana.
Sretna vam nova 2018. koja bi mogla biti barem malo bolja od prethodne. Ako se probudimo
Leave a Reply
Want to join the discussion?Feel free to contribute!