Noć vještica
22.09.2017.
Sinoć sam napisala status na ovu temu ali sam ga izbrisala. Jel zbog straha ili zbog osjećaja da je neprimjereno? U svakom slučaju, izbrisala sam ga. Ipak, pitanje je ostalo u meni i jutros se pitam – jel šutnja, u ovom slučaju, dobra.
Jedna udruga branitelja ishodila je odgodu Noći kazališta jer se datum preklapa s Danom sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje. Pa sam si dala razmišljati, iskreno želeći shvatiti njihove osjećaje. Pretpostavljam da su njihovi osjećaji razlog. A možda i nisu osjećaji, možda je čisto pokazivanje snage, stvaranje pritiska i lupanje šakom o stol- na temu,
Mi smo gazde!
Pa sam razmišljala o obilježavanju smrtnog dana i raznim mogućnostima. Na primjer, da moja buduća nevjesta rodi dijete baš na isti datum kada je ocu njena djeteta umro otac. Ili da moj sin diplomira na isti datum kada mu je otac preminuo. Ili da se meni dogodi neki veličanstveno lijepi događaj na datum smrti meni nekog dragog. Dakle, dala sam si posla. Koliko god se trudila nije mi bilo jasno zašto Smrt mora stati ispred Života.
Kazalište je umjetnost.
Što umjetnost može skrnaviti? Koga ona može vrijeđati?
Zašto se na Dan sjećanja ne može dogoditi Noć kazališta, u deset zemalja. Zar to ne bi trebalo biti na ponos istim tim braniteljima. Kako im objasniti da kazalište nije dernek već slava i narodu i državi. Pravi živi dokaz da se, nakon boli, patnje i stradanja krenulo dalje. Ako se na taj dan, 18. 11. ne može događati kazalište znači li to da se na taj isti dan neće smjeti slaviti, na primjer- rođenje djeteta, neće se moći ići u kino, neće biti glazbe u restoranima, neće se slaviti rođendani…..
Što sve nećemo smjeti?
Većina od nas zna što je pijetet, poštovanje i što je smrt. I da je najveći odgovor Smrti upravo Život sam. I da se u zabrani ne radi o pijetetu već o pokazivanju snage, sili i nepoštivanju živih.
Leave a Reply
Want to join the discussion?Feel free to contribute!