Samo ne znam gdje su svi…

13.08.2017.

Piše Flavio Plazzotta

“Jebote…
Ne volim janjetinu. Niti je kidam rukama i zubima. Istovremeno.
Bez salvete i u znojnoj majici. Ne pricam dok mi paprcnjak (ili tako nekako) viri iz usta. I ne guram ga nazad bocom pive. Tople.
Da, koristim dezodorans.
Thompson mi je nesto za sto me nije uopce briga. Neka covjek pjeva.
Ne bacam se po podu kada HDZ pobijedi. Ne bacam se ni kada SDP pobijedi.
Ne stavljam zastavu na prozor kada je nekakav blagdan. Ni nemam zastavu. Ne znam ni gdje se kupuje.
Nemam nista protiv Srbijanaca.
Čak ni ne znam to tocno napisati.
Ne mislim da je, ZDS uzvik, nesto oko cega treba raditi dramu. Ako zelis vikati, viči.
Ne mislim niti da je Hrvatska repka najbolja na svijetu i da nam sitra ovisi o njoj. Mislim da je dobra za to koliko nas ima. Ne padnem u nesvjest ako izgubimo. Veselim se kada pobjedimo.
Zao mi bude poraza ali ostanem priseban.
Navijam za Rijeku. I veselim se kada Hajduk, Cibalia ili Dinamo pobijede nekog u nekom euro kupu. Fora su mi i BBB i Torcida i Armada i svi ostali.
Dok navijaju. Smijem se transparentima i povicima.. Imaju duha. Divno mi je vidjeti bakljade.
Prestanem se smijati kada se zaustave na autocesti i pomlate se.
Ne vidim smisao. Trebali bi stati na odmoristu, najesti se, napiti, prepricavati si zgode, smijati se, izgrliti i pozeljeti si sretan put. Trebali bi, da…
Ne idem na bolovanje 2 dana jer je kum dobio sina. Ne idem ninkada mi nesto ide na zivce.
Kada smo kod kumova, nemam ih 14.
Ne idem ako me ne slomi. A i tada ne idem.
Moj posao sam ja. Radim ga radi sebe, ne radi icega drugog.
Nemam cd od klapa i tamburasa u autu. Nemam ni Dina Merlina. Ni Škoru. Ni Nekakvu Vesnu sa zmijama.. nemam jer ne volim.
Nemam ni krunicu oko retrovizora. Niti navlake na kockice za retrovizore.
Jednom je jedna prijateljica isla na abortus.
Vjerovali ili ne, jos mi je prijateljica. I biti ce zauvijek.
Moj tata me nije nazvao po svom tati.Nije ga bilo sram sto je prvo bilo zensko dijete.
Nisam imao svadbu za 300 ljudi od kojih 270 nepoznatih. Nije me bilo briga za koverte i poklone. Zenio sam se zbog sebe, ne zbog 100 maraka.
Nisam ni cekao i kupovao mladu na stepenicama.
Nisam imao cak ni harmonikasa. Ni zastavu. Ni onoga koji sjedi na prozoru dok auto vozi i mase zastavom kao lud. Ni onoga koji ima zute brkove i jos zuce prste od cigara, prekratku kravatu i smedi pojas i crne cipele i “kao on nesto organizira sve”..
Ne idem u crkvu kada je red.
Idem kada mi dođe.
Puno puta mi ne dođe. Sve vise puta..
Ne mislim da u skoli treba biti vjeronauk jednako kao sto ne mislim da u crkvi treba biti tjelesni i kemija.
Ne smetaju mi strane pjesme.
Nemam problema ako moja žena sjedi za stolom i priča dok ja sutim.
Nemam problema ni sa time da peglam ili skuham.
Ne mislim da moram vikati “tako je” svakom majmunu zamotanom u zastavu.
Ne zanima me tko je ustasa, a tko partizan. Uopce.
Mislim da je dobro da oprastamo i krenemo dalje. Ako nista drugo zbog nase djece.
Nisu mi sexy cure sa 20 kg sminke i jeftinim, izblajhanim frizurama u ultrakratkim crvenim minicama od “rastezljive svile” i cipelama u kojima neznaju hodati.
Ljepse su mi one pametne.
Cak im ni ne dobacujem nista. Nikada.
Ne jebe me ni 5% gdje si bio 91′. Mene samo zanima gdje sam ja bio. To znam i to je samo moja stvar. Prezivio sam. Idemo dalje.
Ne smeta me ni ako decko ima decka, a cura curu. Ne da me ne smeta, nego ne znam tko sam to ja da bi to uopce komentirao. Zar je to uopce tema?
Ne pusim fore kako cu upoznati nekoga visoko pozicioniranog ili “poznatog”. Boli me za takve. Vise mi znaci vidjeti tetu Nelu koja me je cuvala kao djete nego sve predsjednice, premijere, ministre, glumce, pjevace..
Placam porez. Ne trazim vezu za svaki klinac. Ne pricam glasno u hodniku punom ljudi i koristim slovo I gdje god ono treba biti. Ne galamim na zene po salterima (a rado bih koji puta).
Jebe mi se za Hercegbosnu. Cak ni to ne znam napisati ispravno. I jebe mi se kako se pise. Jednako kao sto se njima jebe za bilo koji dio Hrvatske i za mene.
Ne zanimaju me ni hrvatske serije i filmovi. Ne smijem se na “Stipe u gostima”, ” Nad lipom neki broj”, a niti na Brešanove filmove. Svi su isti. Ista radnja, ista kamera, isti glumci, isti gledaoci…Isto budzetiranje.
Severina mi je zgodna zenska. I tocka. Nije pjevacica. Za pjevanje moras imati glas. I znati sto sa njime ciniti.
Ne idem na koncerte u Slunj, Cavoglave, Knin. Grozno mi je vidjeti taj zastoj u svakom pogledu. Odem gledati Bon Jovia, Bublea, Stonse, Urbana, Olivera, En face, Grad, Natali Dizdar, Abbu, Zucchera…. I ne sramim se sto ne znam je li vukovi piju sa izvora vodu. Boli me ona stvar za vukove. I za vodu.
Ne mislim da je Golf najbolji auto.
Niti vw.
Ne govorim svima, kada me upoznaju ili kada nesto zajebem, da sam bio branitelj.
Nemam ni plaketu. Ne treba mi. Nisam isao zbog plakete i zbog povlastica. Isao sam jer je tada na tv neko dijete plakalo u blatu bez igdje ikoga.
Ne odobravam nikakve satore. Osim indijanskih.
Mislim da Sanader i ” Caca se vraca” nije uopce fora.
Povraca mi se od vola na raznju i megafona.
Kada se jedan sa 2 zuba u ustima, crnim naocalama, crnoj majici uvucenoj u traperice digne i kaze: “ti ne volis Hrvatsku” dode mi da kazem: volim prijatelju (koji to nisi, niti ces mi ikada biti). Hrvatsku da. Tebe i takve ne.
Ali ne kazem. Ne pada mi na pamet opravdavati se tebi, samo zato jer ne podrigujem glasno i ocekujem od drugih smjeh na to….
Takvi ko ja smo u ovoj fuc..g zemlji smetnja.
Jebote, stvarno, gdje su svi?
Samo ne znam gdje su svi…
Jebote, stvarno, gdje su svi?”

Podijelite: