Vesna Grgić:

Kada jedan ministar časne hrvatske vlade biva podlim fotomontažama “uhvaćen” u trenutku kad je navodno sa noćnom poduzetnicom u krilu šmrkao „belo“, onda stvarno treba pod hitno provesti istragu, sazvati i hitan sastanak Odbora za nacionalnu sigurnost, jer, ona je itekako ugrožena, te svakako aktivirati baš sve obrambene i istražiteljske umove da rasvijetle ovu gnjusobu od, kako tvrdi sveznajuća SOA, namještaljke koja je mogla politički uništiti potpredsjednika vlade i ministra poljoprivrede i izazvati potres u vladi. I nužno zatrpati medije koji će tu epizodu još dugo, dugo navlačiti, rastezati i analizirati.

Za jedan hrvatski tjednik ministar Tolušić kaže: „Mnogima smo stali na žulj u sektoru poljoprivrede i prilično sam siguran tko stoji iza ovoga, ali neka se sve istraži.“ Naravno, svi istražiteljski potencijali istoga su trena usmjereni na otkrivanje mastermajnda afere u kojoj se „…htjelo politički uništiti potpredsjednika vlade i ministra poljoprivrede i izazvati potres u vladi te otkriva zašto SOA tvrdi da su falsifikat’. „  I, ajmo nacijo! Komentiraj, analiziraj, zgražaj se i brini, a odabrani i „dobro informirani“ mediji već će se pobrinuti da imate dovoljno štofa za intelektualno birtaško nadmetanje. A to im je barem do sada išlo odlično! A i Vladi je išlo odlično, jer kako izgleda,  tako se to radi. Do bola jednostavno pravilo jest: lansiraj „aferu“ o bilo kome ili bilo čemu, već prema potrebi spomeni domoljublje, hrvatstvo, ugrozu nacionalne sigurnosti, jasenovačke i blajburške žrtve, nedajbože rušenje digniteta Domovinskog rata ili vruću pričicu o nećudorednom ponašanju i rezultat je zajamčen. Skretanjem pozornosti javnosti sa onog bitnog na marginalno  vještina je koja se na ovim prostorima razvila do krajnjih granica. SMS afere, Karleušin pornić, Mamićeve poslanice, zločinačko šaranje Tuđmanovog spomenika i slično, očito vodi ka odvlačenju pažnje javnosti za pitanja Agrokora, cirkusa sa sa borbenim avionima, propasti zdravstva, tisućama novih „branitelja“, iseljavanja, sveopćeg rasprodaje zemlje, rastućeg kriminala i korupcije (nastavi niz!)… i totalnog raspada države.

Godinama svjedočimo brutalnoj devastaciji i rasprodaji naših šuma. Tek u posljednjih nekoliko mjeseci Zeleni odred, forum braniteljske udruge VIDRA-veterani i društvena akcija  intenzivno traga i ukazuje na moguće počinitelje najvećeg ekocida u našoj novijoj povijesti.

Da li je slučajno „afera“ ministra Tolušića isplivala u javnost upravo u trenutku kada ga je Zeleni odred javno prozvao na očitovanje o sumnji za zloporabu položaja, o mogućoj pljački epskih razmjera, organiziranom zločinačkom pothvatu koji neminovno, kako se čini, vodi totalnom istrebljenju naših šuma? Lako moguće. Tolušić je prvi čovjek Ministarstva poljoprivrede pod kojim su „Hrvatske šume“, šumarska inspekcija, agencije za zaštitu okoliša i još brdo ureda, komora i koječega koje zajedničkim snagama „gospodare“jedinim nam još preostalim resursom. Pa koga pitati ako ne njega? Tek informacije radi, ni na jedno od očito neugodnih, javno upućenih pitanja Zeleni odred nije dobio ni slova od odgovora. Nije ni očekivao s obzirom na sadržaj. Samo informacije radi evo nekoliko od njih:

Zašto aktualna Uprava Hrvatskih šuma nije podnijela tužbu protiv bivših članova Uprave (Pavelić, Ištok, Vekićke) za nezakonitu isplatu višemilijunskog  bonusa na bazi javnog novca, iznosom većih od visine ostvarene čiste dobiti iz poslovanja HŠ po završnom računu?

Je li je ministar Tolušić osobno potpisao Ugovor o radu s gđom Marijom Vekić za radno mjesto revizora unatoč brojnim kaznenim prijavama podignutim protiv nje?

Nije li postavljanjem na mjesto revizora kao bivša članica Uprave HŠ gđa Vekić u sukobu interesa?

Koliko se kaznenih, radnih i drugih sudskih sporova vodi protiv trenutne Uprave HŠ zbog nezakonitih radnji i zloporabe položaja i ovlasti, te koliko je postotak izgubljenih sporova u HŠ?

Zašto uz novu sistematizaciju radnih mjesta u HŠ nije donesen i novi pravilnik o plaćama, te zaštou novoj sistematizaciji radnih mjesta nema opisa poslova i radnih zadataka ni za jedno radno mjesto?

Temeljem kojih se kriterija i kojih pravnih postupaka zapošljavaju djelatnici u Direkciji HŠ na rukovodeća radna mjesta?

Zašto je i s kojim objašnjenjem 2013. godine ukinuta Služba ljudskih potencijala, te prema kojem se kriteriju i prema čijoj odluci smanjuje broj radnih mjesta?

Prema kojim kriterijima Uprava HŠ privatnim vlasnicima pilana odobrava rabat od 5%?

Budući da je u mandatu sadašnje Uprave likvidirano, ili je u stečajnom postupku preko 15 drvoprerađivačkih kapaciteta, koliko je iza njih ostalo spornih potraživanja (u milijunima kuna), protiv kojih ste vlasnika podigli tužbe ili vodite spor, te štitite li interese HŠ-a? Imenom i prezimenom navedite koje sankcije ste poduzeli protiv odgovornih radnika, s koje pozicije ste ih smijenili i na koju postavili?

Nije li gđa Željka Šikić u sukobu interesa jer u Hrvatskim šumama istovremeno obnaša dužnost predsjednice radničkog vijeća, znači sindikalac je, predsjednica je radničkog vijeća Osijek i interna je revizorica i članica Nadzornog odbora Hrvatskih šuma?   I još mnoga druga, neugodna, barem kako tvrde zaposlenici “Hrvatskih šuma”, simpatizeri Zelenog odreda.

Ne smije se izostaviti ni saznanja i dokumenti pribavljeni od „insajdera“ iz “Hrvatskih šuma” koji otvaraju sumnju u pogodovanje „investitorima“ koji na račun naše šume godinama zgrću milijarde,  u korupciju, nepotizam, mobing, pa čak i ignoriranje službenih negativnih (!!)  nalaza državne revizije koja eksplicitno navodi teške malverzacije i propuste vrijedne stotine i stotine milijuna. Ne smije se izostaviti ni činjenica da „institucije“ koje su bile upoznate sa svim tim gadarijama nisu poduzele ništa, a baš sa svakim detaljem, uz njih,  godinama su upoznati su i vlada i sabor. Ne smije se zanemariti ni otvoreno pismo kojem Zeleni odred službeno izvještava premijera i predsjednika sabora o predaji sve trenutno raspoložive dokumentacije DORHu i USKOKu na postupanje, na koje su se dužni službeno očitovati, ali odgovor još nije stigao. Možda je stvarno sve to bilo previše za kreatore tako dobro osmišljenog i uhodanog plana rasprodaje naše baštine.

Na osnovu svega  ne može se izbjeći dojam da je ministru Tolušiću možda baš sada trebala ova jadna afera da skrene pozornost javnosti na „nepoznatu žensku osobu za kojom se intenzivno traga“ koja ga je, eto, pokušala kompromitirati, sa one mnogo važnije – moguće upletenosti u gore navedeni organizirani zločin. Žurno pokretanje istrage zbog jedne takve prozirne pričice, uz ogromnu buku u medijima, ukazuje upravo na to. Čini se da i te kako treba i Tolušiću, ali i vladi. Jer, tko zna? Bolje je skrenuti pozornost javnosti na nebitno i lako rješivo, nego dozvoliti mogućnost  da ispliva previše nekih drugih, kompromitirajućih detalja zbog kojih bi se čak mogao „dogoditi narod“. Također, opasnost se možda krije i u učestalom  javnom iznošenju škakljivih činjenica koja mu Zeleni odred  neizravno servira, koja na najdirektniji mogući način ukazuju na mogući organizirani kriminal na najvišoj državnoj razini, gdje ni bivši, a ni sadašnji najviše pozicionirani dužnosnici nisu ostali neimenovani. Zeleni je odred sakupio zavidnu količinu materijala kojim povezuje Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo graditeljstva, ali i mnoge druge za koje pretpostavlja da su dogovornom politikom krenuli putem organiziranog kriminala. I svi odreda imaju isti zajednički nazivnik: ministri koji su im na čelu sjede u vladi Republike Hrvatske!

Dakle, budući da Zeleni odred neće odustati od borbe za raskrinkavanjem šumske hobotnice, otvarat će još mnoga poglavlja u svojim prijavama i uporno se i dalje pojavljivati u javnosti, lako možemo očekivati još pregršt slično maštovito odrađenih „afera“ u kojima će  majstori opsjene i manipulacije još mnogo puta demonstrirati svu raskoš svoga zanata. U međuvremenu, naravno, „treba pustiti institucije da rade svoj posao“.