HRVACKO SRBSKA LJUBAV – USUDI SE PROČITATI
Gotovo je. Umoran sam. Tužan. Od gluposti i mržnje. Od silovanja prošlosti i potrošenih tema. Nevinih umova. Usudi se…
Hodao sam prije neki dan Hollywoodom, vrtio Facebook i bio tužan jer nisam doma da podijelim zajedništvo i ponos. Poželio sam zamijeniti obećani kontinent domom. Oko mene su ljudi iz cijelog svijeta zadivljeno izgovarali ime malene zemlje koja je postala velika. UJEDINILA se. Hrvatska se ujedinila. Prividno je postalo nevažno tko ima pimpača, mačkicu, tko je strejt ili gay, Srbin ili Židov. Bio sam siguran da ćemo ovo veliko vatreno srebro ostaviti neuprljanim. Barem nakratko smo se voljeti. Prekratko. Do trenutka kada od povijesnog uspjeha nisu postali važniji političari, tuđi glazbeni ukus i vjera. Zmije su počele siktati. Bio je to početak kraja. Prošli su dani ponosa, a došli dana trovanja. • Usudi se ostati dostojanstven! •
Dosta je. Razbolio sam se. Od svakojakih osuda, ismijavanja drugačijih, nacionalizma, velikih Hrvata, Srba, četnika, partizana, ustaša, lijevih i desnih. Razbolio sam se od slavljenja ideologija koje više ne postoje. Od ljudi i njihovih nevinih umova. Ipak smo izgubili bitku. Onu moralnu. Ljudsku. Čitam nepismene komentare i grozim se. Oni koji se ne slažu s nama, oni su izdajnici, četničke kurve, mrzitelji svega hrvatskog. Nemate obraza, pojedinci. Manji je od lopte koja nas je proslavila u svijetu. Fokus je trebao ostati na činjenici da smo od 207 reprezentacija svijeta, druga. DRUGA. D-R-U-G-A. • Usudi se biti ponosan! •
Na Facebook kvadratiće ponosa odjednom su pale sjene izlizanih tema. Nikada nećemo shvatiti. U Hrvatskoj su najmanji problem Srbi, četnici, partizani, pederi i izbjeglice. Problem su oni koji nas kradu dok se mi nadjebavamo glupim temama koje njih zabavljaju. Na što bi nam zemlja ličila da energiju koju koristimo za verbalne proljeve usmjerimo na zdravorazumske teme koje će nam donijeti bolje sutra? Sami sebi smo najveći neprijatelji. Jed(b)emo sami sebe. Zar je stvarno postalo društveno prihvatljivo prokleti nekome mamu jer (ne)sluša Thompsona ili (ne)podržava zagrljaje i suze predsjednice? • Usudi se oduprijeti! •
Dok sjedim i ovo pišem, vlog o putovanju u Srbiju na mom YouTube kanalu koji sam snimao prelazi 115 000 pregleda. Video o vjenčanju Hrvata i Srpkinje postao je ratna fronta za klanje. I dok sam ja govorio o ljubavi, drugi su mi u komentarima brojali krvna zrnca i usudili se ući u vaginu žene koja me rodila. Oprosti im mama, oni nikada neće shvatiti što je to ljubav. • Usudi se razumijeti! •
I u trenucima dok se u zemlji i dalje raspravlja tko je gdje bio ‘91, a Vatreni padaju u zaborav, u svijet je puštena svjetska premijera filma Mamma Mia koji je sniman na našim otocima. Gledao sam ga sinoć, divio se ljepotama malog raja i razmišljao kako će biti najbolje mjesto na svijetu kada se ljudi reprogramiraju na program Budućnost. No zašto govoriti o tome da su svjetska kina puna kadrova Hrvatske kada još nije iscrpljena tema NDH? • Usudi se krenuti dalje! •
Sjedim sada na plaži nadomak Los Angelesa i opet sam tužan. Dok nam se svijet divi, mi si seremo u usta. Žao mi je, stvarno mi je žao što u zemlji nema Zdravka Mamića da sve hejtere nabije na ku**c. Dva puta. Nemojte jesti govna kada je burek devet kuna. I neka se nitko ne usudi reći da ne poštujem nevine žrtve rata. Ja ih samo puštam da spavaju na miru u vječnosti kada su već nepravedno preseljeni tamo. I neću! Neću vam dopustiti da mi ukradete budućnost. Ne želim i neću mrziti. Neću osuditi drugačije od sebe i neću ismijati različite. • Usudi se i ti! •
Želim zemlju ljubavi, ponosa, zajedništva i sreće. Želim Hrvatsku kakva je bila onih nekoliko sati dočeka. Želim da mi srce zastane svaki put kada mi netko spomene najljepšu malu, a sada tako veliku zemlju. Želim doći u zemlju iz koje neću poželjeti otići svakih nekoliko mjeseci. • Usudi se okrenuti budućnosti! •
Zemlja manja od jednog Europskog grada sjaji u svijetu. Srce mi je zastalo u finalu na 86. minuti kada je američki komentator na FOX-u izgovorio “Hrvatski dečki su se sve utakmice do zadnjeg trenutka borili i živjeli za svoju zemlju i dres. Zaslužili su da se pamte.” Ne samo Vatreni, nego i svi oni koji su posljednje vrijeme podignuli hrvatsku zastavu na nekom tronu. Bez da im uprljamo uspjeh. I zato stani, ne osuđuj, prestani oživljavati prošlost u svakoj mogućoj temi i živi za sadašnjost. Jebote Cece, Mace, Thompsoni i slični. • Usudi se oduprijeti! •
Ti koja/koji ovo čitaš, oprosti mi na britkom jeziku. On je odraz moje tuge. • Usudi se shvatiti! •
Gotovo je. Umoran sam. Od gluposti, mržnje i prošlosti. Ne razumijem. Ne znam. Ne mogu.
Daj, usudi se, usudi se biti neki novi klinac budućnosti, usudi se ovo podijeliti i USUDI se…VOLJETI! Stop.
Volite i dopustite drugima da vas vole!
Marin The Unknown
Dugi smo niz godina svjedoci najvećeg ekocida u Zagrebu na koji su samo rijetki uporno, ali na žalost pojedinačno i sporadično ukazivali na devastaciju sljemenskih šuma, uništavanje i propadanje kultnih planinarskih objekata, nijemi svjedoci majke svih zagrebačkih pljački. Tisuće kubika kvalitetnog drvnog materijala je posječeno i rasprodano, vodotokovi uništeni, zaštićeno endemsko bilje brutalno zgaženo, planinarske staze preorane preteškim strojevima, nekad gusta šuma uništena probijanjem novih puteva. Hektare bujnonog zelenila zamijenili su mjesečevi blatni golosjeci niz koje se nakon svake kiše bujicama sjure ogromne količine vode plaveći podnožje planine, zemljana klizišta postaju opasna po život…
Ako je istina da je, dok mi živimo i umiremo za nogometom, na prekjučerašnjoj sjednici Sabora usvojen Novi Zakon o šumama kojem se kako se na prvu čini bitno olakšava pretvaranje šumskih područja u građevinske zone, cijela priča o propasti Sljemena možda (gle čuda!) dobiva i neki drugi smisao, zar ne? Posljedično i lijevom rukom, kako se to u Zagrebu obično i zbiva, najavljenom promjenom Gradskog urbanističkog plana granica „zaštićenog“ Parka prirode Medvednica bi se vrlo lako mogla samo još jednom pomaknuti prema vrhu i cijeli bi ogoljeni dio postao ogromno gradilište privatnih vila u ograđenim šumarcima, sa neprocjenjivim pogledom na grad od kojeg zastaje dah. Najljepši dijelovi Sljemena vrlo lako bi mogli postati dobro čuvane, ograđene, elitne i građanima zabranjene zone!
