Povijesna uloga kremšnite u sprečavanju građanskog rata

Piše Vesna Grgić:

U Samoboru je u nedjelju, 9. veljače 2020. održan prosvjed branitelja protiv gradonačelnika Samobora i predsjednika HSS-a Kreše Beljaka zbog njegovih izjava o prosvjednicima iz Savske koje je nazvao “šačicom pijanaca”.

Branitelji su ponovno uvrijeđeni i eto, po ne znam koji puta razloga da se „dignu“. Još do nedavno ovakav bi prosvjedni skup izazvao nelagodu, možda i zabrinutost, a mediji bi bili zatrpani „prijelomnim vijestima“, hrpama fotografija, beskrajnim lamentacijama organizatora prosvjeda i pretkazanjima iskusnih analitičara. Ne i ovaj puta, a zamjećujemo da se ni u braniteljskom „napadu“ na zlokobnu zvijezdu u Rijeci mediji baš nisu nešto pretrgali.

Sasvim je jasno i svima je već odavno jasno da je, osim uvijek zanimljive priče o pojedincu/branitelju/lopini, priča o galamdžijama koji za sebe vole reći ´mi branitelji´ gotova.

Nedavni prosvjed branitelja u Samoboru  samo je još jedna od marginalnih vjestica u medijima koja je značajna valjda samo sudionicima  prosvjeda, njihovim bližnjima i nekim neinformiranim, zalutalim spodobama koji su nazočili „prosvjedu“ isključivo vođeni znatiželjom , jer su u kafiću čuli „ da bu frke“.  Hrpimični dolazak uvrijeđenih i povrijeđenih branitelja iz mnogih gradova RH, kakve još do nedavno pamtimo, izostao je. Kako se čini zatajila je i nekad pouzdana metoda slanja poziva kada je bilo dovoljno poslati sms sadržaj tipa ´prosvjed tu i tu, tad i tad´ i „spontanom dizanju“ branitelja više se nitko nije želio suprotstaviti.

Vjerujemo da su organizatori samoborskog prosvjeda bili čvrsto uvjereni da će i ovaj puta legendarno braniteljsko zajedništvo zatrpati samoborski centar, no, osim nešto veće navale na samoborske kremšnite, ništa se drugo značajnije nije dogodilo.

 Gledajući i slušajući moralne i mentalne olupine nekad možda i časnih boraca ne možemo se oteti dojmu da su zaglavili u nekom međuprostoru međuzemlje gdje se eonima ništa ne mijenja, gdje još uvijek vlada zakon laži, ucjene, nasilja i vječnog dužničkog ropstva svih onih koji nisu makar pol dana proveli „na frontu“. Na stranu sad što i mnogi od njih nikad nisu ni primirisali bojišnici „kad je trebalo“ i na stranu sad što najveći dio njih nije „ustao“ u obranu svete domovine, već ih je država „digla“ mobilizacijskim pozivom, činjenica je da i danas još ima onih koji nastavljaju dugogodišnji igrokaz dokazivanja moći i baljezgaju o historijski važnoj ulozi u  provođenja šatoraškog terora u Savskoj.

Jadna priredba u Samoboru, i ona kao i šator prepuna pijandura, sa uobičajenom hrpom gubitničke retorike, najvjerojatnije je samo probni balon u testiranju današnjeg mogućeg utjecaja na politiku. Pri tome, uvjereni smo da  nitko od njih nije svjestan kako šator u Savskoj nije, niti je ikad bio pokazatelj neke njihove stvarne moći, već naprotiv, samo tragične nemoći ondašnje političke garniture. I upravo se u tome mogu nazrijeti korijeni nedavnih „događanja“ bivših branitelja i ponovnog „dizanja“ u obranu… Testiranje vladajućih i, ma kako suludo zvučalo, pokušaj zauzimanja pozicija prije vrlo izvjesnih političkih promjena koje će se dogoditi. To su već radili, pa zašto ne bi pokušali opet?

No, je li ikome palo na pamet da se u većinu tih samozvanih vitezova, heroja i svetinja Domovinskog rata možda uvlači strah? Onaj opaki, ljuti i do jučer gotovo nezamislivi da će u ovoj zemlji kad-tad prevladati poštenje i razum, zapuhati neki novi, pozitivni vjetrovi u kojima više neće biti dovoljno reći ´ja sam branitelj´ da svi padnu ničice, nego će se netko iz nove garniture osviještenih drznuti i ne! neće pitati gdje si bio ´91. nego što si imao ´91.?

Zahtijev  sa prosvjeda u kojem traže da gradonačelnik Samobora “trenutačno odstupi sa svih političkih pozicija”, kao i njegovu javnu ispriku cijelom hrvatskom narodu, nije ništa drugo do pucanj u prazno jer, niti su više u poziciji da išta tog tipa zahtijeveju a da to  ne ispadne smiješno, a pogotovo da zastupaju narod i traže išta u njegovo ime. Njihovi krediti u narodu već odavno su potrošeni.

Danas ´narod´ vidi i razmišlja drugačije i dosta mu je tuđeg diktata  na koji će način  živjeti, u što će i kome vjerovati.

Danas smo taj narod i svi mi, bivši branitelji iz Vidre,  koji prema ovim i ovakvim samoborskim “braniteljima” danas možemo osjetiti samo hladnu odbojnost i krajnji prezir.

Podijelite: