22.rujna 2018.

Kriminalno mešetarenje profitabilnim građevinskim zemljištem u Zagrebu nije ništa novo. Prisjetimo se samo unosne afere Krašograd kojom je u zamjeni građevinskog zemljišta odobrenom od Milana Bandića Grad Zagreb oštećen za priličnu hrpu novca. Građevinska mafija ni nakon opsežnih istraga ni podignutih optužnica protiv aktera unosne zamjene zemljišta u Zagrebu, kako se čini, ne posustaje.

Zeleni odred, forum braniteljske udruge VIDRA, prema dostupnim je podacima, dokumentima i uvidom u Zemljišne knjige vrlo vjerojatno na tragu još jedne skandalozne, zagrebačke priče o privatizaciji i pljački. Kao i u slučaju Kulmerovih dvora i ovaj je puta riječ hrvatskoj kulturno povijesnoj baštini, otuđenju državne imovine već viđenom metodom – zamjenom katastarskih čestica i automatskim prijenosom vlasništva. Sistem je vrlo jednostavan: gradska se nekretnina kojoj bi u skoroj budućnosti vrijednost mogla nezamislivo narasti, dobro osmišljenom procedurom izmjene zemljišnih knjiga i podataka o vlasništvu mijenja za gotovo beznačajnu nekretninu najčešće anonimnog vlasnika, gubi status društvenog vlasništva i prelazi u privatni posjed. Kasnije, skokom cijene prepisane nekretnine novi vlasnik gotovo preko noći ostvaruje višestruku zaradu na eventualnoj preprodaji iste.

Posumnjali smo da se već viđeni kriminalni scenarij zamjene maloga za veliko događa i na našoj Medvednici, točnije, naš kulturno povijesni dragulj, negdašnji sanatorij Brestovac, mogao bi upravo takvim mešetarenjem postati meta nelegalne privatizacije, a možda  daljnje preprodaje i nezakonitog zgrtanja ogromne količine novca. Pljačke našeg novca.

Pregledom svima dostupnih Zemljišnih knjiga uočili smo vrlo dinamičnu preparcelaciju nekih dijelova Medvednice, među kojima je baš lokacija Brestovac izazvala našu posebnu pozornost. Brojevi brestovačkih katastarskih čestica nedavno su izmijenjeni, i, na upit o vlasniku pojedine parcele sa novom oznakom uvijek se prikazuje isti odgovor – Dječja bolnica Srebrnjak, 5 pripadajućih parcela na dostupnom, ali još uvijek starom, neizmijenjenom  vlasničkom listu. Međutim, kada se postavi upit na neke od starih katastarskih oznaka sa tog starog posjedovnog lista rezultat je, blago rečeno,  iznenađujući! Satelitski prikaz nedvojbeno ukazuje da su stare oznake dodijeljene nekim drugim, privatnim parcelama u Zagrebu, sa kompletnom vlasničkom dokumentacijom. Pojednostavljeno, barem kako sada iskazuju Zemljišne knjige,  ogromna lokacija Brestovac, do sada u državnom vlasništvu, najvjerojatnije je zamjenom za dvije majušne parcele u Zagrebu i formalno postala privatno vlasništvo!

Prema dostupnom Izvatku iz zemljišnih knjiga oznaka jedne od najvećih katastarskih čestica od ukupno 7 (?!!) jutara zemlje (1 jutro=5755 m2) sa 4 glavne zgrade, postaje oznaka  parcele od 346 m2 u Sesvetskom Kraljevcu, gdje je jedan od vlasnika, kako se sam predstavlja (gle čuda!) sistem administrator Hrvatskih šuma, a kuća na istoj parceli je pod ovrhom u korist RH još od 2007. godine!

Druga oznaka koja se odnosi na manji dio Brestovca od „samo“ 2 jutra, pretežito šume, danas označuje parcelu od 304 m2 ! do nedavno opterećenu hipotekom od cca 1,4 milijuna €, u vlasništvu jednog poduzetnika, do ne tako davno visokorangiranog  člana jedne gotovo zaboravljene političke stranke u RH.

Nadalje, sumnju u manipulaciju podacima Zemljišnih knjiga produbljuje i činjenica da su neki podaci iz Izvatka iz zemljišne knjige za Brestovac u proteklih mjesec dana postali nedostupni, upiti na neke određene oznake katastarskih čestica ostaju bez odgovora itd. no, Zeleni je odred u posjedu i starih, kao i novih dokumenata gdje je, uspoređujući ih, nemoguće ne posumnjati u pokušaj prikrivanja nekih od podataka.

Da se ovdje možda radi o vrlo unosnom poslu za sve aktere govori i činjenica da se baš kod bivšeg sanatorija planira izgradnja međustanice žičare, a ponad je, prema informaciji dobivenoj od djelatnika Parka prirode Medvednica,  već ogoljen ogroman dio šume za izgradnju budućeg sanjkališta! Nije li to mogući pokazatelj da se na mjestu bivšeg sanatorija već planira izgradnja nekog turističko sportskog mastodonta i da će time vrijednost brestovačkih parcela odletjeti u nebo? Ne treba zanemariti ni mogućnost da Grad Zagreb već ove jeseni krene sa, kako se šuška po kuloarima, procedurom izmjena Plana prostornog uređenja kojima bi se čak i unatoč strogim propisima i protivljenju ekološke mreže Natura 2000 pod čijom je zaštitom, naša Medvednica pretvorila o ogromno urbano gradilište.

Mišljenja smo da je u slučaju moguće privatizacije nekadašnjeg sanatorija Brestovac sada već previše naznaka nezakonitog djelovanja, te ćemo već idući tjedan cjelokupnu dokumentaciju koje smo u posjedu predati DORHu na daljnju obradu. To je samo još jedan od neophodnih koraka naše legalne i ustrajne borbe protiv rastućeg kriminala u domeni gospodarenja šumama, nacionalnim i parkovima prirode, te korak ka popunjavanju naše već obimne dokumentacije potrebne za podizanje međunarodne tužbe na sudu Europske zajednice.

Za Brestovac su odgovorni Park prirode Medvednica, Hrvatske šume, Šumarija Zagreb i Grad Zagreb. Svi smo ih mi godinama plaćali i još ih uvijek plaćamo. Da li ih plaćamo da nas pljačkaju?

Brestovac je naš. Zeleni će odred učiniti sve da naš i ostane!

Podijelite:

6. rujna 2018.

Šokantna je i zastrašujuća spoznaja da će se mnoge obitelji ove zime doslovno smrzavati, jer donedavno najjeftinije i najpristupačnije grijače gorivo na ovim prostorima iz dana u dan doslovno nestaje!

Ogrjevnog drva nema, a pogubna je činjenica da ga  za mnoge neće ni biti! Naša mudra, premudra i nezasitna  vlast odlučila je pod nazivom “zelenog” strateškog projekta satrti i posljednje drvo, panj, iver i grančicu  ne bi li strani investitori od naših šuma proizveli struju koju onda mi, naravno,  od njih otkupljujemo po suludim cijenama. Netko bi rekao – nemoguće! pa gdje bi oni… Ali, unatoč svim pokušajima vladajućih da sav taj mutljag (čitaj:grabež) pometu pod tepih, društvene se mreže polako popunjavaju paničnim porukama i pitanjima tipa: zna li itko gdje ima drva za kupiti, zna li tko što se uopće događa, dolazi zima, a drva nema..!? Do sada pažljivo prešućivana no, malo po malo, na dnevnom se svjetlu ukazuje sva tragedija naše poslijeratne megalomansko pljačkaške ekonomske politike, vođene beskrupuloznim opsjenarima, u maniri  najpoznatijih svjetskih mafijaša – otmi, uništi, rasprodaj, natrpaj džepove i bježi.

U nastavku donosimo samo djelić transkripata četrdesetminutnog razgovora sa našim neimenovanim izvorom, simpatizerom Zelenog odreda, čovjekom iz „struke“ koji nam malo po malo otkriva stvarne, katastrofalne razmjere, ali i dobro skrivane razloge brutalnog uništavanja još valjda jedinog blaga koji nam je preostao – šuma.

(Tekst je prenesen izvorno, bez uređivanja)

„Ja sam vam tu u…….kraj…… par godina imam  firmu koja se bavi drvom i  već sam prilično u tome i nekak mi čisto žao dođe kad zapravo i ne znate pozadinu cijele priče koja je još i gora nego što vi pretpostavljate, a dubokog sam uvjerenja da treba nešto, upravo pokušavam i ja, ali i drugi ljudi poduzimaju, jer ono što se događa ja bi se i usudio nazvati veleizdajom ili rasprodajom zadnjeg resursa koji još postoji… a ovo kaj vi sad primjećujete zašto se toliko devastira, zašto se to radi je iz sljedećeg razloga, ne sad u ovaj zadnji mandat u ovih četiri godine, nego prije osam godina, mislim da je to bio mandat još…još gospođe Kosor. Tad vam je RH potpisala međunarodne ugovore sa Nijemcima, većinom, kojima im je garantirala da ako izgrade kogeneracije koje koriste drvo za proizvodnju el. energije da će tu energiju otkupiti i da će osigurati sirovinu.

Znači stranci vam imaju ugovore za isporuku koji su međunarodno i pravno obvezujući i koji će naravno tražiti zaštitu svoje investicije. Zašto su oni to potpisali, da li zbog pritiska Njemačke koja je u te elektrane prodala svoju staru Siemensovu tehnologiju, da li zbog toga što je netko dobio proviziju, ne znam. To stvarno ne znam, no ugovori stvarno postoje. Do sad je bilo sve u redu dok te elektrane, odnosno kogeneracije nisu počele radit. Međutim, sad jedna po jedna, već ih je jedanaest u pogonu, a sve skupa su potpisali za jedno četrdesetak… već je polovina njih zaživjelo, a troše više no što cijela Hrvatska ima prirast…više no što se može nasjeći i isporučiti.

Kogeneracija osim ugovora za sirovinu imaju ugovor sa HROTEom (Hrvatski operator tržišta energije, op.a), to je državna agencija koja mora otkupiti tu njihovu električnu energiju po povlaštenoj cijeni. Znači, to kad proizvodite el energiju od drva, to nije profitabilno. Skupi ste. Onda, u tom slučaju, znači, državna agencija tu struju otkupljuje, a razliku, to što je tu skuplje, plaćamo mi… na onim uplatnicama za el. energiju gdje vam piše: energija iz obnovljivih izvora. Znači, pod neku dobru priču zelene energije, bio energije iz obnovljivih izvora progurane su investicije za četrdesetak kogeneracija. Strana tehnologija, strani vlasnici…

Kogeneracija svugdje u svijetu ima smisla i rade se i jeste zelena energija kad ona za svoju proizvodnju koristi bio otpad. To je, znači, ona granjevina u šumi, to su oni refili koji ostaju u nekoj proizvodnji, to je, znači, ona trava sa autoputa…razumijete? Znači, to je korisno u tom slučaju i to se vani radi tako da za proizvodnju struje koristite otpad, jel tako? Međutim, kod nas se sijeku stabla! Kod nas se ne koristi otpad i šumski otpad nego se sijeku stabla u ovoj količini… posljedica toga i posljedica je devastacija šume, ova koja je ovakva kakvu sad vidite. Ta sirovina ne ide hrvatskim prerađivačima, hrvatskom stanovništvu…ne znam jeste primijetili nitko ne može nabavit drva za ogrjev u Hrvatskoj…to ne ide za domaće stanovništvo. Vi kao građanin nemate nikakve koristi od te sječe. Ne možete kupit drvo za ogrjev. Ne možete kod mene, ja inače proizvodim drvo za ogrjev…znači, ne možete ga kupit kod mene jer ja nemam sirovina dovoljno…ne možete ga kupit…građani ne mogu kupit, domaća poduzeća ne mogu kupit, ide u kogeneracije il ide u dugačkom (trupcima, op.a.) vani, Fantoniju (talijanski proizvođač namještaja, op.a.), Slovencima, cijela Ljubljana se grije na drva…dakle, to je pozadina priče zašto ova bjesomučna sječa…

… zapravo investitori u te kogeneracije svi su stranci. Teško je saznat tko je stvarni vlasnik, Njemačka je definitivno imala interes i definitivno se radi o Siemensovoj tehnologiji. To je sve u tome, oni su zaradili beskonačno, uz tehnologiju im prodaju i struju koju im država plaća skupo i sigurno im plaća. Oni su investirali u nešto gdje nemreju propast, oni su potpisali da će država Hrvatska uvijek to sve od njih otkupiti. Bez obzira kaj je cijena iznad tržišne, a cijena je iznad tržišne jer je struju skupo proizvodit od drva. Dakle, i tu razliku plaćaju hrvatski građani…

Još ću vam jednu… pogledajte katastarske planove, znači, tih dijelova Banovine, pogledajte dolje u Lici. Nakon Oluje, znači, Srbi su, znači isto srpska sela, ljudi su imali po 4-5 tisuća kvadrata šume, jel, zajednice su bile…znači, Katastar i Gruntovnica je spaljena, a sve ono što je bilo srpsko se uknjižilo na Republika Hrvatska u Katastru. Na način takav da ko je imao dokumente, imao Katastar i vadio papire i kako je imao dokaz da je vlasnik tome, taj je ostao… znači, a naravno ti ljudi nit su dovoljno pametni, nit to znaju ni mogu, oni bi svi trebali isto tako tužiti, imat svjedoke da je to njihovo vlasništvo. Nije problem kad su oni već otišli i kad je to tako, međutim, Republika Hrvatska je trebala tražiti od tih ljudi da to prodaju, mi bi ko hrvatske firme ili Hrvatske šume to kupili. Znači u ovom momentu takvih je priča kolko hoćete…“

Na osnovu navedenog riječ veleizdaja više i ne zvuči tako strano, zar ne?

Vidrin Zeleni odred krenuo je vrlo odlučno  smjerom razotkrivanja kriminalne devastacije i prekomjerne sječe šuma diljem Lijepe Naše i, iako u Hrvatskim šumama tvrde da je sve po zakonu, gotovo idila, bolje ne može, mnoge je od nas preplavila sumnja, a onda i odlučnost da istjeramo na tanak led sve one koji su mislili  da je topla peć zimi privilegija samo odabranima. “Njima”, ne i nama. Neće moći. Sad je dosta!

Podijelite: