Piskaralo sa sjekirom

8.rujna 2018.

Prije nekoliko su dana eminentni stručnjaci iz područja šumarstva, zaposlenici Parka Prirode Medvednica i Hrvatskih šuma sazvali pressicu na Sljemenu, u osnovi, već viđeni, jeftini  igrokaz kojim će po ne znam koji puta „dokazati“ kako smo svi mi koji vidimo da nam šume na našem Sljemenu sve većim brzinom nestaju u nepovrat, ništa drugo do najobičniji idioti, željni medijske pompe i jednominutne slave. Svi mi koji sumnjamo u njihov besprijekorni, pregalački, gotovo nadljudski  napor da njeguju, paze i maze naše šume, mi, kako nadahnuto kaže njihov novinar Igor Vincenc, grupica „samozvanih ekoloških aktivista koja se ne može pohvaliti niti sadnjom hortenzije u vlastitom vrtu“, svi smo mi prema njegovim riječima valjda somnabulna ekipa „koja je uvidjevši stanje u našim medijima gdje polupismeni ljudi prozivaju struku kako bi promovirali sami sebe, odlučila uzeti svoj komad kolača te učiniti isto.“

Ovdje dični novinar, minorni aparatčik Hrvatskih šuma u planetarno poznatom mjesečniku tih istih Hrvatskih šuma, u komentaru pod naslovom „Medijska istina“ prozirno aludira i na briljantna i odvažna pera našeg najjačeg tjednika „Nacional“, novinare koji su imali dovoljno hrabrosti prozvati Hrvatske šume, njegovu majku sveticu koja ga hrani i odgaja, postaviti nekoliko pravih pitanja i posumnjati u bezgrješnost modusa operandi kojim njegova mater monstruozno harači našim šumama. Drskost kojom to šumsko piskaralo manipulira poluinformacijama koje je dobilo od svojih gazda zapravo ne začuđuje, jer, odavno je poznata izreka: napad je najbolja obrana, zar ne? Da se doista radi o naručenom, pljuvački osmišljenom pamfletu, potpisanom perom dobro obučenog pripuznika govori i niz postavljenih pitanja od strane novinara i „manijakalnih pobunjenika“  Zelenog odreda stručnjacima Hrvatskih šuma na koja nisu imali odgovore, i gle čuda! nisu ni  spomenuta u ovom tekstu.

Pa eto, nećemo ostati dužni, spomenuti ćemo samo neke od očito „vrućih“ i neugodnih tema koje je vrli novinar „zaboravio“ spomenuti:

  1. Na pitanje o uništavanju planinarskih staza i probijanju nerazumno širokih cesta po Medvednici odgovor nedležnih je bio da se najčešće radi o privatnim posjedima gdje privatnik može raditi doslovno što hoće i, iako su posjedi u okviru Parka prirode Medvednica, nemaju baš nikakve ingerencije, a pogotovo kada se radi o privatnim parcelama u vlasništvu Crkve. Jer, kako kažu, tko bi se danas usudio išta reći Crkvi. Naravno. Pogotovo kad su to nadaleko poznati crkvenjaci ilegalci, maskirani u odore Hrvatskih šuma, pa još opasno barataju njemačkim motorkama.
  2. Pitanje o ogromnom klizištu na Vrhu Jelovec. I tu se radi o posljedicama nekontroliranog rušenja stabala koje nisu mogli nadzirati jer je i to u vlasništvu Crkve, pa… na pitanje naše aktivistice kako tumače svjedočanstva da su baš na toj lokaciji u akciji rušenja viđeni djelatnici i vozila Hrvatskih šuma, nije bilo odgovora. Možda se odgovor nalazi pod 1.
  3. „Rušenje“ stabala vikendom oštro su demantirali, ali pritisnuti inzistiranjem aktivistice Zelenog odreda da su ne jednom bili viđeni, naglo mijenjaju odgovor i objašnjavaju da se najvjerojatnije radi o „odrađivanju“ nekog dana u tjednu kada vremenske prilike nisu dozvoljavale….opravdanja za užurbana rušenja su išla toliko daleko da su čak tvrdili da se vikendom ne smije rušiti uspravno (?!) stablo, već da se može obrađivati isključivo na tlu, ono srušeno radnim danom. Mi možda ne znamo ni kako izgleda hortenzija, ne znamo šumarsku struku, ali jako dobro znamo što smo vidjeli.
  4. Na pitanje rušenja na Badnjak odgovor je bio lakonski: „Jeste li prijavili?“ iako su i tada uočeni radnici i mehanizacija Hrvatskih šuma. Prijavljivali smo godinama, ali je njihov službeni odgovor uvijek, bez izuzetka bio – sve je po zakonu, odobreno od…
  5. Za očuvanje šuma pogubno mijenjanje strukture tla izazvano oborinskim ispiranjem makadamskih cesta jer su napravljene protupropisno, bez drenaže, pojasnili su da eto, nesretnom okolnošću, nemaju dovoljno radne snage koja bi se bavila putovima!!
  6. Pitanje o imenu kooperanta koji probija nove ceste po Medvednici ostalo je bez odgovora. Muk i sveopće zgledanje. Kažu: nije im poznato!?!
  7. Na pitanje prema kojem kriteriju odabiru lokacije na kojima treba obaviti završnu sječu (golosjek) odgovaraju da je prema starosti šume procijenjeno da je baš tu došlo vrijeme, ali na pitanje o nevjerojatnoj slučajnosti da su šume „nadošle“ baš na najatraktivnijim proplancima podno i oko interesantnih objekata i planinarskih domova (sumnjamo na privatizaciju i rasprodaju), nisu imali konkretni odgovor. Dobili su, kažu, nalog…
  8. Na „suočavanju“ novinara, nas prosvjednika (sve od reda polupismenih laika) i „njih“ neshvaćenih predstavnika struke, uz „nas“ je bio i, gle čuda, jedan eminentni stručnjak, magistar šumarstva! Dakle, koliko god su se trudili napraviti od nas maloumne vezere, mi smo srećom imali svog tumača. Imali smo znanstvenika koji je već na prvu konstatirao da se na Medvednici, između ostalog, i previše reže!! Dakle? I to je nebitno? Pa to mi stalno i tvrdimo!

Itd.

Itd….a  u članku „raskrinkani“novinari željni slave i mi, zeleni anarhisti smo sjedili, slušali i bilježili…

Naravno, nije na odmet pripomenuti da je gore spomenuti novinar zaboravio u svoj pamflet staviti i osvrt na čašćavane novinara ručkom, što je očita praksa Hrvatskih šuma i, po njemu jedan, tako sasvim nebitan  detalj da je isti plaćen novcem poreznih obveznika u RH. Sve po zakonu, pravilima šumarske tradicije i na znanstvenim osnovama.

I, na kraju, mali osvrt na dio teksta koji se odnosi na Vidrine nedavne protestne marševe: „Ljudi vole prosvjedovati i ništa ih na svijetu ne sprječava da to i rade. Njih 9 [slovom i brojkom devet (9)!] odlučilo je dići cijeli Zagreb na noge jer, eto, njima se hrvatski zakoni ne sviđaju…“.

Da, točno je, ali samo djelomično. Neki zakoni su dobri, no, ne sviđa nam se zakon po kojem Hrvatske šume imaju pravo, sve u ime tzv. održivog gospodarenja šumama, u cijeloj RH porušiti baš svako drvo koje im dođe pod sjekiru, samo zato da zadovolje zahtjeve stranih investitora koji su loše potpisanim strateškim ugovorima dobili naše šume doslovno na dlanu. I u novčaniku.

I, da, bilo nas je devet (9). Smiješno malo? Jadno i uzaludno? Čak se i najveći novinarski diletanti sjećaju afere Watergate gdje su samo dvojica!! upornih i dosljednih novinara srušila američkog predsjednika. Svakom tko ima imalo soli u glavi trebalo bi biti jasno da je važan rad, disciplina, organizacija, upornost i znanje da se pokrenu mase. Podsmjeh i minoriziranje značaja prosvjeda i broja prosvjednika može se nekome lako obiti o glavu. A, kako se čini, vrlo skoro i hoće. Jer, stvarno nas zanima kako će i što pisati kada se na nekom idućem prosvjedu pojavi 9 tisuća, ili 90 tisuća građana RH koji će zbog ovakve „brige“ Hrvatskih šuma za naše šume ostati bez ogrijeva za zimu, jer drva za ogrjev zbog takve pomahnitale, brutalne sječe za nekog i neke ostavlja nas bez ičega!! A šanse da će ga uz ovakvo „gospodarenje“ i biti, kako se čini, ravne su nuli. Veliki broj obitelji će se doslovno smrzavati! Kakvo će tada Hrvatske šume iznaći obrazloženje i prema kojoj to struci i prema kojem zakonu? Do sada smo čuli samo jedan ingeniozni odgovor: ne brinite, sve je po redu i zakonu, sve baš tako treba biti, mi smo struka i valjda znamo… A to što nema šume, pa za boga miloga, strpite se! Već za 50, 100 godina opet ćete imati prekrasnu i bujnu šumu. Eto. Tako lako. Pa tko im ne bi vjerovao i sram ga bilo tko pomisli da se tu radi o sumanutim rušiteljima i pljačkašima? Priroda će odraditi svoje. Šuma se sama brine za sebe. Strpite se.

No, nekako nismo skloni vjerovanju da će takav odgovor spriječiti tisuće promrzlih da ne izađu na ulice. Uz nas devetero.

Što ćete tada pisati? Hoće li vam i tada biti biti smiješno? Mi u Zelenom odredu znamo da neće.

Podijelite: