1991. Imam nepunih 26.

Darko Božidar Srebačić:

1991.
Imam nepunih 26.
Hrvatska gori.
Javljam se kao dragovoljac i tražim da me pošalju gdje je najteže.
Nisu to učinili…danas znam i zašto.
Nisu njima trebali ratnici željni slobode, pravde, samostalnosti, neovisnosti…nisu oni željeli ratnike koji će protjerati i zadnju neprijateljsku sjenu, zadnju avet koja ovoj državi i ovom narodu želi zlo.
No ipak, otišao sam nekim drugim, “čudnim kanalima”, gdje je bilo najteže. Za sada, nebitno gdje je to bilo…kažem, za sada!
Dočekao sam i oslobođenje, dočekao sam i mirnu reintegraciju…dočekao živ.
Dugo su me pratile sjene onih koje sam volio, a koji su mi ubili. Mnogo godina se nisam mogao pomiriti da ih više nema…da su “otišli”…a bili smo rame uz rame…”za istu stvar”.
Evo…2018. je pri kraju, a ova Hrvatska u sve lošijem stanju.

Kome ovo pišem?!

Onima koji su ovu Hrvatsku uništili,
onima zbog kojih moj narod kopa po kontejnerima i gladuje,
onima koji nas svakodnevno lažu kako nam je dobro, a zapravo se skrivaju time od svojih nedjela,
onima koji su svojim mislima, djelima, riječima i propustima devastirali, osiromašili i raselili moju domovinu, moju Hrvatsku, moju rodnu grudu, moj narod.

Molim vas, dokažite mi da sve to što ste učinili u proteklih 23 godine (slovima: dvadeset i tri godine), nije učinjeno namjerno, sustavno i sa ciljem totalnog uništenja svekolikog hrvatskog!

Molim vas, neka neko stane pred mene i kaže mi da sam u potpunoj zabludi i dokaže mi da čini sve kako bi ova Hrvatska postala stabilna država, a da bi narod koji ovdje živi od stoljeća 7. živio životom dostojnim ljudskog bića, živio u svojoj državi!

Ustvari, tko ste vi da ja vas molim???

Vi ste ti koji morate moliti mene da vam oprostim, vi ste ti koji morate moliti da vam oproste oni koji su svojom krvljom natopili ovu grudu…
…da vam oprostimo sva nedjela koja ste počinili od 1995.g. sve do danas.

Možda vas se neki boje, možda strahuju od vas…kažem, možda!
Kod mene ne računajte na strah…kao ni kod mojih suboraca koji su još uvijek živi.
Znam ih mnogo…i opet ću s njima rame uz rame za moju i našu Hrvatsku!

Zašto?!

Zato što im vjerujem…
…a vjerujem im zato što me nisu izdali, što me nisu iznevjerili!

Vi ste to učinili…
…iznevjerili ste mene, iznevjerili ste moje suborce koji su preživjeli, iznevjerili ste moje i naše mrtve, iznevjerili ste moj narod, iznevjerili ste mladost ove Hrvatske.

Ljubili ste hrvatsku zastavu, a uništili ste grudu nad kojom ona vijori!

No to što ste od ove lijepe naše učinili, nikad neće umanjiti moju ljubav prema njoj…
…što je više mrzite i uništavate, ja je sve više volim!!!

I što sam bliže smrti, sve više živim za nju…
…moju i našu Hrvatsku!!!

Možda možete uništiti hrvatsko tijelo, ali hrvatski duh nećete uništiti nikad!!!

Podijelite: