Kad je branitelj branitelju vuk

31.07.2017.

Piše: VesnaGrgić:

Smeće pokvareno, stoka,smrad, gad….Zgroženo i iznenađeno „svekoliko pučanstvo“ na društvenim mrežama nije biralo riječi kojima će zasuti uvaženog saborskog zastupnika Franju Lucića.
Na izgled uobičajeni “gnjev” pokradenog građanstva usmjeren na, gle čuda! malverzacije jednog visokopozicioniranog člana HDZa. Članak bi možda prošao i nezapaženo da Lucićeva pljačka milijuna kuna namijenjenih zapošljavanju branitelja nije trajala godinama i da nije riječ baš o pokradenim braniteljima. Svih tih godina samo je nekima bilo „nešto čudno“, navodno su postojale neke sumnje da novac namijenjen braniteljima baš i nije najispravnije utrošen, ali, kako to već pokazuje ustaljena praksa na ovim prostorima, nitko nije smogao dovoljno hrabrosti da u samom startu ove beskrupulozne svinjarije drekne- dosta!!

Ponajviše konsternira činjenica da su među današnjim pljuvačima beskarakternog Lucića i mnogi branitelji koji su višegodišnjom šutnjom i sveopćom letargijom dobrim dijelom i sami doprinijeli što nam se Lijepa Naša pretvorila u samoposlugu gdje će povlašteni uzimati što i koliko hoće. Nitko me ne može uvjeriti da baš nitko od branitelja nije znao, i/ili sudjelovao u Lucićevom „Bio bi blesav da ne uzmem“ projektu. Nitko me ne može uvjeriti da branitelj branitelju u ovom slučaju nije oteo zadnju mrvicu kruha. Posredno ili neposredno.

Već poodavno je svima jasno da kod nas postoje dvije grupe braniteljske populacije. Oni privilegirani, dobro plaćeni i zaštićeni branitelji /heroji sa jedne strane, i pregažena, obespravljena i zaboravljena većina samozatajnih branitelja koji za vrijeme intoniranja državne himne još uvijek drže ruku na srcu, ne na novčaniku.

Novac koji je Lucić tako sramotno prisvojio bio je namijenjen ovim potonjima!

Hoće li se itko zapitati koliko se ljudskih života moglo spasiti tim novcem?! Ne mali broj branitelja je diglo ruku na sebe ne nalazeći izlaz iz ropstva nezaposlenosti i neimaštine, a upravo takvim kreditima im se trebalo pomoći da ponovno žive životom dostojnim čovjeka, da svojim obiteljima omoguće sigurnost, bolje sutra…
Tijekom Domovinskog rata među nama veteranima/braniteljima nisu postojale podjele. Svi smo bili jedno. Barem se u to zaklinje velika većina onih koji sada bespoštedno grabe sve što se zgrabiti može, sve s prozirnim pokrićem,kao, u ime obrane digniteta Domovinskog rata, invalida i, kako sami naglašavaju, obrani digniteta svih časnih branitelja.

Na primjeru primjene zakona šutnje među braniteljima o Lucićevim (i ne samo Lucićevim) svinjarijama jasno je samo jedno – dignitet su već poodavno izgubili!!

Jer, kako drugačije objasniti potpunu neosjetljivost na patnje svoje „braće po oružju“, a ne upitati što je sa dignitetom „braće“ koje je Lucić direktno pokrao i najvjerojatnije ostavio na milost i nemilost ulici, gladi i gluhoslijepim ministarstvima koja bi se brinuti za SVE branitelje, a ne samo neke?
Tragično je što su tim „izbrisanim“, poniženim i zaboravljenim ljudima dostojanstvo i čist obraz su zapravo jedino što im je preostalo!

Što tim hrabrim i ponosnim ljudima znači tek nekoliko lakonskih komentara branitelja na društvenim mrežama, najčešće baziranih na zgražanju i nevjerici?

Ne osjeća li makar netko od onih koji za sebe vole reći „mi branitelji“ imalo stida što su od svojih dojučerašnjih suboraca okrenuli glavu i ignorirali nešto na što su trebali skočiti svi do jednoga?

Hoće li itko od tih prehrabrih vitezova/heroja Domoviskog rata ponosno slaveći skorašnji Dan branitelja barem i u jednom trenu pomisliti na pokradene prijatelje sa kojima su u ratu još ne tako davno dijelili rov, a koji danas jedva preživljavaju?

Treba li proslava Dana domovinske zahvalnosti pokradene branitelje ispuniti ponosom što su bili spremni položiti i svoj život za domovinu koja ih se danas na sve moguće načine odriče?

Veteranka sam Domovonskog rata i sa ponosom ističem da ni moj dignitet, a ni dignitet mojih prijatelja branitelja okupljenih oko Inicijative VIDRA nitko ne treba braniti. Mi smo svoj sačuvali. I nećemo šutjeti i ignorirati nepravdu i poniženja kojima su izloženi naši prijatelji/suborci iz Domovinskog rata. I ne samo oni.

Mi još uvijek Čovjek, Branitelj i Moral pišemo velikim slovom. I nećemo odustati.

Stoga, pozivam sve branitelje/građane neokaljana obraza i velikog srca da nam se pridruže kako bi zajedničkim snagama iznašli način da pružimo pomoć onima kojima je najpotrebnija – svima, ne samo braniteljima.

Podijelite: