Unosno je biti hrvatski general

01.02.2018.

Svima nam je poznata izjava generala Ljube Ćesića Rojsa: “Tko je jamio, jamio je.” Iz te izjave se vrlo jasno može zaključiti nekoliko stvari: da časni general voli krasti, radilo se tu od sitnog kokošarenja, do krupnnih malverzacija. Sam je to priznao. Druga ključna stvar je da nije nikada odgovarao za neke svoje problematične poslove, pa se pitamo zašto? Je li to zbog toga što je zaslužni građanin ili je to zato što je iz Hercegovine, a poznato je da ljudi iz BiH koji se nasele u Hrvatsku postaju građani prvog reda, dok su domovinski Hrvati uvijek i u svakom slučaju parije, građani drugog reda i ovce za deranje, osim u slučaju ako su hadezeovcei i šatoraši/stožeraši. Također, vrlo je vjerojatno da taj časni “jamitelj” zna neke nezgodne stvari o istaknutim ljudima hrvatske politike pa je radi toga zaštićen više od polarnog medvjeda ili velebitske degenije.

Desetak hrvatskih generala prima dvije mirovine, jer im očigledno jedna nije dosta, pa su si sredili i hrvatsku i BiH mirovinu, bez ikakvog srama, što nešto govori o vrlo upitnom moralnom ustroju te gospode, svjesne da rade nešto sasvim sigurno nečasno i vrlo vjerojatno nezakonito. To bi trebali biti najčasniji ljudi u Hrvata, ali njima je ipak draži njihov bankovni račun, nego dobrobit građana Hrvatske. Nekako me nije iznenadilo da duplu mirovinu prima i general Glasnović, osoba koja u normalnim zemljama ne bi mogla biti saborski zastupnik, jer zapravo ne koristi nikakav drugi vid komunikacije osim protuzakonitog govora mržnje.

Uvijek sam se pitao, kako to da su hrvatski generali na kraju rata svi od većinom potpunih anonimaca postali multimilijunaši.

Kolika im je bila plaća da su neki nakon rata imali i po stotinjak milijuna “prihoda”? Dakako, kada god bi se netko zapitao o porijeklu imovine naših generala, krenula bi histerična haranga i spominjalo bi se Jugoslavene, komuniste, ateiste i mrzitelje svega što je hrvatsko. Jer, kao što svi znamo, napad je najbolja obrana, posebno ako su napadnuti zatečeni s prstima duboko u pekmezu ili, preciznije, u džepovima iznurenih i od države opljačkanih poreznih obveznika.

Također, svakog pravog branitelja (lažnjaci su uvijek na strani bezakonja) bi moglo malo zasmetati što je jedan od generala rekao da ima puno pravo na dvije mirovine jer je on spasio oba naroda. On sam, ne vojnici koji su se borili i “da nije njega svi bi mi danas govorili na ćirilici”.
Naš narod se toliko boji branitelja da se ne usudi postaviti pitanje kako i zašto neki hrvatski generali besramno i nečasno uzimaju ono što im ne pripada.

I, na kraju, ključno pitanje: što ne valja u zemlji u kojoj su branitelji-stožeraši nedodirljive svete krave kojih se narod boji? Je li normalno da se ljudi boje vlastitih veterana, jer strepe od diktature i vojnog udara? Čini mi se da je cijela ta stvar ozbiljno otišla ukrivo i da bi se svjesni građani i porezni obveznici trebali suprotstaviti takvim posve neprihvatljivim odnosima. I to što prije, to bolje.
Dosta je bilo bezakonja i nepravde na državnom nivou.

Podijelite:
0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *