Noć vještica

22.09.2017.

Hana Konsa:

Sinoć sam napisala status na ovu temu ali sam ga izbrisala. Jel zbog straha ili zbog osjećaja da je neprimjereno? U svakom slučaju, izbrisala sam ga. Ipak, pitanje je ostalo u meni i jutros se pitam – jel šutnja, u ovom slučaju, dobra.
Jedna udruga branitelja ishodila je odgodu Noći kazališta jer se datum preklapa s Danom sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje. Pa sam si dala razmišljati, iskreno želeći shvatiti njihove osjećaje. Pretpostavljam da su njihovi osjećaji razlog. A možda i nisu osjećaji, možda je čisto pokazivanje snage, stvaranje pritiska i lupanje šakom o stol- na temu,
Mi smo gazde!
Pa sam razmišljala o obilježavanju smrtnog dana i raznim mogućnostima. Na primjer, da moja buduća nevjesta rodi dijete baš na isti datum kada je ocu njena djeteta umro otac. Ili da moj sin diplomira na isti datum kada mu je otac preminuo. Ili da se meni dogodi neki veličanstveno lijepi događaj na datum smrti meni nekog dragog. Dakle, dala sam si posla. Koliko god se trudila nije mi bilo jasno zašto Smrt mora stati ispred Života.

Kazalište je umjetnost.
Što umjetnost može skrnaviti? Koga ona može vrijeđati?

Zašto se na Dan sjećanja ne može dogoditi Noć kazališta, u deset zemalja. Zar to ne bi trebalo biti na ponos istim tim braniteljima. Kako im objasniti da kazalište nije dernek već slava i narodu i državi. Pravi živi dokaz da se, nakon boli, patnje i stradanja krenulo dalje. Ako se na taj dan, 18. 11. ne može događati kazalište znači li to da se na taj isti dan neće smjeti slaviti, na primjer- rođenje djeteta, neće se moći ići u kino, neće biti glazbe u restoranima, neće se slaviti rođendani…..
Što sve nećemo smjeti?
Većina od nas zna što je pijetet, poštovanje i što je smrt. I da je najveći odgovor Smrti upravo Život sam. I da se u zabrani ne radi o pijetetu već o pokazivanju snage, sili i nepoštivanju živih.

 

Podijelite:

Odlazak

21.09.2017.

LeaMarioVujević:

Odlučio sam da uskoro odem tamo gdje ne žive vjerski fanatici koji sa mrtvacima po ulicama teroriziraju vlastiti narod. Odlučio sam da odem tamo gdje domoljubi i ratnici ne ucjenjuju vlastiti narod i vlastitu državu 22 godine nakon rata, tražeći nove privilegije.
Želim živjeti u građanskoj državi u kojoj će deklarirani fašisti za promicanje istog biti u zatvorima. Želim živjeti u državi u kojoj vjera i vjeronauk postoje samo u crkvama gdje im je mjesto. Vjeri kažem jedno veliko ne na ulicama,u školama i javnim ustanovama. Ne želim gledati šovinističke siledžije koje traže Srbe i Hrvate antifašiste da im naude. Hrvatski čovjek će se probuditi tek kad ruka fašizma zakuca na njegova vrata.
Ali, onda je kasno.
Želim živjeti multikulturalnost 21 stoljeća, a u bolesno nacionalističkoj državi to je nemoguće. Hrvatska postaje vjerski rezervat i ubrzo možemo očekivati svećenike kao voditelje dnevnika i teologe kojima je zemlja i dalje ravna ploča kako predaju filozofiju. Degeneričan je utjecaj crkve na civilno društvo, njihov pokušaj da realnost i zbilju zamjene maglovitim bajkama i smišljenim lažima. I zato ću ubrzo Hrvatskoj reći zbogom. Još je malo ostalo do kompletne vladavine klerofašizma.
Želim se buditi tamo gdje ne postoje Plenković, Kitarović, Markić, Hasanbegović, Bozanić i Marko Skejo. Tamo gdje vlada demokracija, a ne klerofašistički režim. Tamo gdje postoji budućnost bez fašista u svim strukturama vlasti.
Želim da se moje dijete budi daleko od ustaša i zločinaca koji sanjaju novi Jasenovac i Staru Gradišku.

Podijelite:

…sila klade valja!

27.08.2017.

VesnaGrgić:

 Branitelji ponovno prijete! Hoće li nas ovakvi naslovi u medijima ponovno uzrujati, uznemiriti, izazvati bijes građana RH, ali i velikog dijela braniteljske populacije…? Moguće. Jer branitelji iz Splitsko-dalmatinske županije rade upravo to – prijete!!

I opet, gle čuda! u ime domoljublja, čovjekoljublja, obrane digniteta Domovinskog rata itd. postavljaju državnom rukovodstvu ultimatum – poštujte zakone ili eto nas, slavom ovjenčanih, dolazimo ponovno „spontano“ i u ogromnim količinama (valjda opet na kampiranje) u Zagreb. Naizgled visoko morani čin naglo osviještenih vitezova/heroja Domovinskog rata.
Samo naizgled, jer bezakonjem namjeravaju osigurati poštivanje i provođenje zakona!

Naravno, ne treba biti naivan, ne radi se tu o poštivanju ili nepotišivanju zakona koji su skrojeni na štetu sveukupnog građanstva RH, nego baš onog zakona koji njih, tzv. doživotne branitelje, žulja. Ili, već viđeno, žulja nekog iz državnog rukovodstva, pa je samo braniteljima znanim metodama uspio uvjeriti neke braniteljske udruge kako bi bilo zgodno da i njih to baš sada naglo počne žuljat. Pa se udruge odjednom nađu uvređene, povrijeđene i sl. Pa izdaju priopćenje/upozorenje/prijetnju jer ustaju u obranu digniteta svega što smisle (ili im je rečeno) da treba…i ponesu plinske boce ako treba.
Makar se tu radilo i o, kako se čini, zaštiti digniteta najobičnijih na pr. štila od metle, jer stijeg kojeg neki braniteljii uporno proglašavaju svetim, a branit će ga i krvlju ako treba, je upravo to – obična motka… dok se na nju ne okači zastava (stijeg valjda zvuči hrvatskije).

Nekome će se možda činit zabavnim, naivnim ili nevažnim, no nama, veteranima/braniteljima/građanima okupljenima u Inicijativi/Udruzi VIDRA ovakva šarada je gadljiva i više no uvredljiva. Stoga sa indignacijom odbacujemo svaku povezanost sa udrugama branitelja koje neprikriveno zagovaraju nasilje i ucjenu ili pozivaju na eklatantno kršenje zakona, a sve u pokušaju ostvarivanja samo njima znanih interesa!

BRANITELJI PRIJETE!

Podijelite:

Samo ne znam gdje su svi…

13.08.2017.

Piše Flavio Plazzotta

“Jebote…
Ne volim janjetinu. Niti je kidam rukama i zubima. Istovremeno.
Bez salvete i u znojnoj majici. Ne pricam dok mi paprcnjak (ili tako nekako) viri iz usta. I ne guram ga nazad bocom pive. Tople.
Da, koristim dezodorans.
Thompson mi je nesto za sto me nije uopce briga. Neka covjek pjeva.
Ne bacam se po podu kada HDZ pobijedi. Ne bacam se ni kada SDP pobijedi.
Ne stavljam zastavu na prozor kada je nekakav blagdan. Ni nemam zastavu. Ne znam ni gdje se kupuje.
Nemam nista protiv Srbijanaca.
Čak ni ne znam to tocno napisati.
Ne mislim da je, ZDS uzvik, nesto oko cega treba raditi dramu. Ako zelis vikati, viči.
Ne mislim niti da je Hrvatska repka najbolja na svijetu i da nam sitra ovisi o njoj. Mislim da je dobra za to koliko nas ima. Ne padnem u nesvjest ako izgubimo. Veselim se kada pobjedimo.
Zao mi bude poraza ali ostanem priseban.
Navijam za Rijeku. I veselim se kada Hajduk, Cibalia ili Dinamo pobijede nekog u nekom euro kupu. Fora su mi i BBB i Torcida i Armada i svi ostali.
Dok navijaju. Smijem se transparentima i povicima.. Imaju duha. Divno mi je vidjeti bakljade.
Prestanem se smijati kada se zaustave na autocesti i pomlate se.
Ne vidim smisao. Trebali bi stati na odmoristu, najesti se, napiti, prepricavati si zgode, smijati se, izgrliti i pozeljeti si sretan put. Trebali bi, da…
Ne idem na bolovanje 2 dana jer je kum dobio sina. Ne idem ninkada mi nesto ide na zivce.
Kada smo kod kumova, nemam ih 14.
Ne idem ako me ne slomi. A i tada ne idem.
Moj posao sam ja. Radim ga radi sebe, ne radi icega drugog.
Nemam cd od klapa i tamburasa u autu. Nemam ni Dina Merlina. Ni Škoru. Ni Nekakvu Vesnu sa zmijama.. nemam jer ne volim.
Nemam ni krunicu oko retrovizora. Niti navlake na kockice za retrovizore.
Jednom je jedna prijateljica isla na abortus.
Vjerovali ili ne, jos mi je prijateljica. I biti ce zauvijek.
Moj tata me nije nazvao po svom tati.Nije ga bilo sram sto je prvo bilo zensko dijete.
Nisam imao svadbu za 300 ljudi od kojih 270 nepoznatih. Nije me bilo briga za koverte i poklone. Zenio sam se zbog sebe, ne zbog 100 maraka.
Nisam ni cekao i kupovao mladu na stepenicama.
Nisam imao cak ni harmonikasa. Ni zastavu. Ni onoga koji sjedi na prozoru dok auto vozi i mase zastavom kao lud. Ni onoga koji ima zute brkove i jos zuce prste od cigara, prekratku kravatu i smedi pojas i crne cipele i “kao on nesto organizira sve”..
Ne idem u crkvu kada je red.
Idem kada mi dođe.
Puno puta mi ne dođe. Sve vise puta..
Ne mislim da u skoli treba biti vjeronauk jednako kao sto ne mislim da u crkvi treba biti tjelesni i kemija.
Ne smetaju mi strane pjesme.
Nemam problema ako moja žena sjedi za stolom i priča dok ja sutim.
Nemam problema ni sa time da peglam ili skuham.
Ne mislim da moram vikati “tako je” svakom majmunu zamotanom u zastavu.
Ne zanima me tko je ustasa, a tko partizan. Uopce.
Mislim da je dobro da oprastamo i krenemo dalje. Ako nista drugo zbog nase djece.
Nisu mi sexy cure sa 20 kg sminke i jeftinim, izblajhanim frizurama u ultrakratkim crvenim minicama od “rastezljive svile” i cipelama u kojima neznaju hodati.
Ljepse su mi one pametne.
Cak im ni ne dobacujem nista. Nikada.
Ne jebe me ni 5% gdje si bio 91′. Mene samo zanima gdje sam ja bio. To znam i to je samo moja stvar. Prezivio sam. Idemo dalje.
Ne smeta me ni ako decko ima decka, a cura curu. Ne da me ne smeta, nego ne znam tko sam to ja da bi to uopce komentirao. Zar je to uopce tema?
Ne pusim fore kako cu upoznati nekoga visoko pozicioniranog ili “poznatog”. Boli me za takve. Vise mi znaci vidjeti tetu Nelu koja me je cuvala kao djete nego sve predsjednice, premijere, ministre, glumce, pjevace..
Placam porez. Ne trazim vezu za svaki klinac. Ne pricam glasno u hodniku punom ljudi i koristim slovo I gdje god ono treba biti. Ne galamim na zene po salterima (a rado bih koji puta).
Jebe mi se za Hercegbosnu. Cak ni to ne znam napisati ispravno. I jebe mi se kako se pise. Jednako kao sto se njima jebe za bilo koji dio Hrvatske i za mene.
Ne zanimaju me ni hrvatske serije i filmovi. Ne smijem se na “Stipe u gostima”, ” Nad lipom neki broj”, a niti na Brešanove filmove. Svi su isti. Ista radnja, ista kamera, isti glumci, isti gledaoci…Isto budzetiranje.
Severina mi je zgodna zenska. I tocka. Nije pjevacica. Za pjevanje moras imati glas. I znati sto sa njime ciniti.
Ne idem na koncerte u Slunj, Cavoglave, Knin. Grozno mi je vidjeti taj zastoj u svakom pogledu. Odem gledati Bon Jovia, Bublea, Stonse, Urbana, Olivera, En face, Grad, Natali Dizdar, Abbu, Zucchera…. I ne sramim se sto ne znam je li vukovi piju sa izvora vodu. Boli me ona stvar za vukove. I za vodu.
Ne mislim da je Golf najbolji auto.
Niti vw.
Ne govorim svima, kada me upoznaju ili kada nesto zajebem, da sam bio branitelj.
Nemam ni plaketu. Ne treba mi. Nisam isao zbog plakete i zbog povlastica. Isao sam jer je tada na tv neko dijete plakalo u blatu bez igdje ikoga.
Ne odobravam nikakve satore. Osim indijanskih.
Mislim da Sanader i ” Caca se vraca” nije uopce fora.
Povraca mi se od vola na raznju i megafona.
Kada se jedan sa 2 zuba u ustima, crnim naocalama, crnoj majici uvucenoj u traperice digne i kaze: “ti ne volis Hrvatsku” dode mi da kazem: volim prijatelju (koji to nisi, niti ces mi ikada biti). Hrvatsku da. Tebe i takve ne.
Ali ne kazem. Ne pada mi na pamet opravdavati se tebi, samo zato jer ne podrigujem glasno i ocekujem od drugih smjeh na to….
Takvi ko ja smo u ovoj fuc..g zemlji smetnja.
Jebote, stvarno, gdje su svi?
Samo ne znam gdje su svi…
Jebote, stvarno, gdje su svi?”

Podijelite:

Kad je branitelj branitelju vuk

31.07.2017.

Piše: VesnaGrgić:

Smeće pokvareno, stoka,smrad, gad….Zgroženo i iznenađeno „svekoliko pučanstvo“ na društvenim mrežama nije biralo riječi kojima će zasuti uvaženog saborskog zastupnika Franju Lucića.
Na izgled uobičajeni “gnjev” pokradenog građanstva usmjeren na, gle čuda! malverzacije jednog visokopozicioniranog člana HDZa. Članak bi možda prošao i nezapaženo da Lucićeva pljačka milijuna kuna namijenjenih zapošljavanju branitelja nije trajala godinama i da nije riječ baš o pokradenim braniteljima. Svih tih godina samo je nekima bilo „nešto čudno“, navodno su postojale neke sumnje da novac namijenjen braniteljima baš i nije najispravnije utrošen, ali, kako to već pokazuje ustaljena praksa na ovim prostorima, nitko nije smogao dovoljno hrabrosti da u samom startu ove beskrupulozne svinjarije drekne- dosta!!

Ponajviše konsternira činjenica da su među današnjim pljuvačima beskarakternog Lucića i mnogi branitelji koji su višegodišnjom šutnjom i sveopćom letargijom dobrim dijelom i sami doprinijeli što nam se Lijepa Naša pretvorila u samoposlugu gdje će povlašteni uzimati što i koliko hoće. Nitko me ne može uvjeriti da baš nitko od branitelja nije znao, i/ili sudjelovao u Lucićevom „Bio bi blesav da ne uzmem“ projektu. Nitko me ne može uvjeriti da branitelj branitelju u ovom slučaju nije oteo zadnju mrvicu kruha. Posredno ili neposredno.

Već poodavno je svima jasno da kod nas postoje dvije grupe braniteljske populacije. Oni privilegirani, dobro plaćeni i zaštićeni branitelji /heroji sa jedne strane, i pregažena, obespravljena i zaboravljena većina samozatajnih branitelja koji za vrijeme intoniranja državne himne još uvijek drže ruku na srcu, ne na novčaniku.

Novac koji je Lucić tako sramotno prisvojio bio je namijenjen ovim potonjima!

Hoće li se itko zapitati koliko se ljudskih života moglo spasiti tim novcem?! Ne mali broj branitelja je diglo ruku na sebe ne nalazeći izlaz iz ropstva nezaposlenosti i neimaštine, a upravo takvim kreditima im se trebalo pomoći da ponovno žive životom dostojnim čovjeka, da svojim obiteljima omoguće sigurnost, bolje sutra…
Tijekom Domovinskog rata među nama veteranima/braniteljima nisu postojale podjele. Svi smo bili jedno. Barem se u to zaklinje velika većina onih koji sada bespoštedno grabe sve što se zgrabiti može, sve s prozirnim pokrićem,kao, u ime obrane digniteta Domovinskog rata, invalida i, kako sami naglašavaju, obrani digniteta svih časnih branitelja.

Na primjeru primjene zakona šutnje među braniteljima o Lucićevim (i ne samo Lucićevim) svinjarijama jasno je samo jedno – dignitet su već poodavno izgubili!!

Jer, kako drugačije objasniti potpunu neosjetljivost na patnje svoje „braće po oružju“, a ne upitati što je sa dignitetom „braće“ koje je Lucić direktno pokrao i najvjerojatnije ostavio na milost i nemilost ulici, gladi i gluhoslijepim ministarstvima koja bi se brinuti za SVE branitelje, a ne samo neke?
Tragično je što su tim „izbrisanim“, poniženim i zaboravljenim ljudima dostojanstvo i čist obraz su zapravo jedino što im je preostalo!

Što tim hrabrim i ponosnim ljudima znači tek nekoliko lakonskih komentara branitelja na društvenim mrežama, najčešće baziranih na zgražanju i nevjerici?

Ne osjeća li makar netko od onih koji za sebe vole reći „mi branitelji“ imalo stida što su od svojih dojučerašnjih suboraca okrenuli glavu i ignorirali nešto na što su trebali skočiti svi do jednoga?

Hoće li itko od tih prehrabrih vitezova/heroja Domoviskog rata ponosno slaveći skorašnji Dan branitelja barem i u jednom trenu pomisliti na pokradene prijatelje sa kojima su u ratu još ne tako davno dijelili rov, a koji danas jedva preživljavaju?

Treba li proslava Dana domovinske zahvalnosti pokradene branitelje ispuniti ponosom što su bili spremni položiti i svoj život za domovinu koja ih se danas na sve moguće načine odriče?

Veteranka sam Domovonskog rata i sa ponosom ističem da ni moj dignitet, a ni dignitet mojih prijatelja branitelja okupljenih oko Inicijative VIDRA nitko ne treba braniti. Mi smo svoj sačuvali. I nećemo šutjeti i ignorirati nepravdu i poniženja kojima su izloženi naši prijatelji/suborci iz Domovinskog rata. I ne samo oni.

Mi još uvijek Čovjek, Branitelj i Moral pišemo velikim slovom. I nećemo odustati.

Stoga, pozivam sve branitelje/građane neokaljana obraza i velikog srca da nam se pridruže kako bi zajedničkim snagama iznašli način da pružimo pomoć onima kojima je najpotrebnija – svima, ne samo braniteljima.

Podijelite:

Vatikanski kruh sa sedam kora

26.07.2017.

Piše: Vesna Grgić

Ponukana brojnim napisima o povelikoj privatnoj imovini našeg uzoritog kardinala Josipa Bozanića koja se navodno broji u milijunima, moram se zapitati:
Da li je tih 25 milijuna kuna koje Bozanić navodno posjeduje doista novac za crkvene potrebe dobiven od darova isključivo u inozemstvu i koliko to Hrvata, poreznih obveznika, doista vjeruje da se sveta Katolička crkva pa i sam Bozanić ne praćakaju u zlatnom bazenu baš zahvaljujući njima?
Napose, nije li se još davnih dana naš prvi predsjednik Franjo Tuđman pobrinuo da bude baš tako?

Pod krinkom vjekovne predanosti katoličanstvu i odanosti Katoličkoj crkvi, predsjednik Tuđman je ratificiranjem Vatikanskih ugovora poprilično olakšao bezdušno i beskrupulozno pražnjenje džepova baš svih građana – poreznih obveznika u Hrvatskoj. Svih poreznih obveznika – htjeli oni to ili ne. Za potrebe dušebrižničkog promicanja općeg dobra predsjednik Tuđman je Crkvi zapravo otvorio samoposlugu u kojoj je poslovođa, prodavač i blagajnik Sveta Stolica.
Iako sva godišnja izdavanja iz Državnog proračuna namijenjena Crkvi nisu baš „transparentna“, može se okvirno navesti samo (javnosti) poznati dio:

280 milijuna kuna za plaće klera, za karitativnu djelatnost, i obrazovanje svećenika.
260 milijuna kuna za plaće vjeroučitelja u osnovnim i srednjim školama.
270 milijuna kuna financira se Katolički bogoslovni fakultet i njegovi područni studiji te instituti.
Cca 60 milijuna kuna za zaštitu crkvi koje su spomenik kulture.
11 milijuna kuna Vojnom ordinarijatu – za plaće i materijalne rashode.
3,5 milijuna kuna na dušebrižništvo u Ministarstvu unutarnjih poslova.
1,3 milijuna za mise u bolnicama i domovima socijalne skrbi…
Plus nepoznati iznos koji odlazi u BiH za zbrinjavanje klera, obnavljanje sakralnih objekata, izgradnja staračkih domova za potrebe svećenika u BiH…

I, da apsurd bude veći i crkvena karitativna djelatnost je u potpunosti pokrivena izdavanjima.iz Državnog proračuna RH.
Pojednostavljeno, to znači da sami sebi uplaćujemo i (preko milosrdne Crkve) isplaćujemo milostinju!!

Dakle, Crkva godišnje prima najmanje 800 milijuna kuna iz proračuna RH, a uz to i oslobođena plaćanja poreza na sve milodare – krštenja, vjenčanja, krizme, sprovode, blagoslove kuća. Crkva nije obavezna podnositi javne izvještaje o svom financijskom djelovanju. Prima naš novac iz proračuna, a nikome ne podnosi financijsko izvješće kako se i na koji način ti novci troše.
I to nije sve! Onaj najveći dio kolača koji se od javnosti jako dobro skriva, odnosi se na otplatu vrijednosti svih onih nekretnina koje su Crkvi bile oduzete u bivšem sistemu, a Hrvatska ih nije u mogućnosti vratiti.
I laiku bi trebalo biti jasno da bi se tu već moglo računati u milijardama!

U svoj svojoj snishodljivosti Tuđman je sintagmu „dobro je činiti dobro“ shvatio više nego doslovno – učinio je Crkvi zaista dobro. No, što je učinio Hrvatskoj?

I zato, ne bi li bilo bolje da manje energije i vremena trošimo u naklapanjima koliko to uzoriti kardinal Bozanić ima na svom osobnom računu, već da tu energiju uložimo u pronalaženje odgovora na pitanje – koliko ćemo još dugo zatvarati oči pred poražavajućom činjenicom da smo mu mi to sami, bez i jednog slova prosvijeda, dali!?

Vatikanski kruh sa sedam kora

Podijelite:

“Imamo je!”

01.07.2017.

Vesna Grgić:

Ima li u glavama mojih dojučerašnjih suboraca /veterana/branitelja iz Domovinskog rata još imalo sjećanja na žrtvu koju smo podnijeli (i ne samo mi) braneći svaku grudu Lijepe Naše?
Jesu li moji časni suborci u dubini svog srca još uvijek ponosni na Tuđmanov slavodobitni poklik “Imamo je!” ?
Što smo to branili? Za što smo se to borili??!!
Što to za Boga miloga imamo??!!
Lijepo je zalagati se za očuvanje digniteta Domoviskog rata, invalida i branitelja, no što je sa dignitetom SVIH građana naše rasprodane i opustošene Hrvatske?
Prihvatiti u tišini ovaj skandalozni Zakon o koncesijama ne znači ništa drugo do izložiti se opravdanoj osudi naše djece, sad već i unuka, ne samo za najjadniji kukavičluk, već i izdaju!
Jeste li spremni, moji časni suborci i heroji, opet i iznova okrenuti glavu, progutati takvo poniženje i ne osjetiti ni natruhu stida?
Ja nisam!!

Izdajice u Saboru prodale otoke

Podijelite:

Dobrodošli!

ViDrA je udruga građana pokrenuta od strane veterana Domovinskog rata. Otvorena je za sve slobodno misleće građane RH s osnovnim ciljem pravde i napretka. ViDrA će svojom djelatnošću biti aktivni sudionik u razvoju hrvatskog društva, te se, zajedno sa svim građanima, zalagati:

Read more

Podijelite: